Kategorija: Kolumna

Kategorije
Kolumna

Glazba i ritam koji nas pokreće

Proklinjem dan kada sam si za zvuk svoje budilice stavio među najdražim pjesmama. Zašto dovraga? Zato što je u roku par teških jutarnjih buđenja izašla iz užeg kruga najslušanijih pjesama i preselila se na novu adresu, u kvart ‘ne želim ni čuti za nju’. No, imam li ju i dan danas kao zvuk budilice? Apsolutno! Ne nužno jer volim mučiti samog sebe ili zato što mi fali pokoja daska u glavi (iako ima istine i u tome) već zato što znam koliko me dotična pjesma pokreće i puni energijom (ponekad i bijesom, ali hej!, ustanem se iz kreveta). Glazba je snažna pokretačka i motivacijska sila te nije bez razloga postala sastavni dio naših života. Ljudi uživaju u glazbi na različite načine. Dok jedni slušaju glazbu kako bi se smirili, drugima pomaže u koncentraciji, trećima pomaže u borbi s problemima i emocijama, dok neke puni adrenalinom i voljom za kretanje (divljanje). Osobno, ubrajam se u posljednju skupinu, a ovim tekstom htio bih se osvrnuti upravo na pokretačku i motivacijsku snagu koju glazba nosi sa sobom.

‘Joj, daj pusti nešto jače, trebat će nam’, govori prijatelj dok zajedno treniramo, a u pitanju je posljednji set i posljednja runda treninga. Tijelo je već umorno i misli kako je limit već dostiglo, no tvrdoglavi i uporni guramo dalje jer upravo sada dolazi pravi izazov, a kao posljednja slamka spasa tu je glazba. Srećom imamo sličan glazbeni ukus pa znam točno što će nas obojicu pokrenuti. Iz zvučnika kreće pjesma, a s njom i mi u nemilosrdnu završnicu već prokleto teškog treninga. Na neku čudnu foru, ova se runda činila najlakšom. Tijelo je u bolnoj agoniji, ali u glavi se cijeli set činio jednostavan i kratak. Nalet energije i adrenalina, čiji je izvor bio zvučnik, pomogao nam je u postizanju nemogućeg i nadljudskog. OK, šalim se, ali ‘nabrijavajući’ učinak glazbe je postojan i pomaže nam iz sebe izvući onaj zadnji postotak energije i to u ključnom trenutku kada mislimo odustati.

No, da ne pričam gluposti potvrdilo je i više znanstvenih istraživanja koja su ustvrdila korelaciju između slušanja glazbe i boljih rezultata u sportskim aktivnostima. U jednom takvom istraživanju ispostavilo se da su trkači, koji su slušali glazbu s jačim ritmom, istrčali zadanu dionicu u kraćem vremenu i s manjim osjećajem napora u odnosu na ispitanike koji su istu aktivnost radili bez prisutnosti glazbe. Ritmički udarci glazbe često potiču brže pokrete i pomažu u održavanju visokog tempa tijekom sportske aktivnosti. No glazba ne utječe samo na izvedbu već i na motivaciju. Znalo se događati (i dan danas se događa) da na trčanje krenem ne zato što mi se ide ili zato što mi je takav plan treninga, već čisto jer su me određene pjesme pokrenule na to. Želim ih slušati, a da pritom ne porazbijam sve u stanu od skakanja (znam, rekao sam da mi fali pokoja u glavi). Upravo se toj pokretačkoj snazi glazbe možemo i trebamo prepustiti. Zaplešite, zapjevajte, pokrenite se, činite sve na što vas glazba potiče.

Glazba nosi energiju, motivaciju, podiže raspoloženje i gura nas naprijed te ju u tom smislu moramo iskoristiti. Ovdje ne govorim nužno samo o bavljenju sportskim aktivnostima, već o svakodnevnim, životnim aktivnostima. Nemam snage za čišćenje? Daj onu ludu plejlistu gdje mogu pjevati i skakati! Kuham ručak? Daj novi album onog tvog izvođača, baš je dobar! Moram napisati tekst? Hm, neka umirujuća, inspirativna plejlista ide! Brza i ritmička glazba s pozitivnim tempom pomaže da se osjećate energično i uzbuđeno. Ovakva glazba može biti posebno korisna kada trebate započeti dan s entuzijazmom ili pripremiti se za izazovne zadatke. Opuštajuća glazba pomaže u smanjenju stresa i tjeskobe te vas oslobađa negativnih misli što je posebno korisno kada se suočavate s visokim razinama stresa ili pritiska. Pjesme koje imaju osobno značenje ili koje se odnose na vaše ciljeve mogu vas dodatno motivirati. Glazba može potaknuti emocionalnu povezanost s vašim ciljevima i podsjetiti vas na njihovu važnost.  Ne treba zaboraviti i na tekst glazbe. Optimistični tekstovi, poruke i melodije poboljšavaju raspoloženje te potiču pozitivno razmišljanje što vam može pomoći u suočavanju s teškim izazovima ili u njihovom rješavanju s konstantnim pozitivnim stavom u glavi.

Glazba nosi energiju, motivaciju, podiže raspoloženje i gura nas naprijed te ju u tom smislu moramo iskoristiti. Ovdje ne nužno riječ samo o bavljenju sportskim aktivnostima, već o svakodnevnim, životnim aktivnostima

Uz pozitivne misli, koncentraciju, motivaciju i dobre ritmove vežu se bolji rezultati i uspjesi kakve god prirode oni bili. Važno je istaknuti kako glazbene preferencije i njen utjecaj na motivaciju mogu varirati od osobe do osobe. Ono što mene motivira ne mora nužno motivirati i vas dok glazba koja vas pokreće ne mora imati isti utjecaj na druge. Stoga je važno istražiti i pronaći glazbeni stil, pjesme i plejliste koje usmjeruju vašu koncentraciju, motivaciju i energiju na ciljeve i zadatke. Ipak, pjesme energičnog, živog ritma sa snažnom i pozitivnom porukom najčešće su te na koje tijelo nesvjesno reagira u potrazi za ritmom života. Zato i dalje imam onu istu prokletu budilicu koja me budi svakoga jutra. Tijelo se iz mirnog sna budi i ulazi u prvu brzinu i stav ‘OK, let’s do this s…t’. Jednom kada vas ta sila pokrene ništa vas ne može zaustaviti, ostajete samo vi i ritam uz koji sigurnim korakom gazite sve prepreke i probleme.

Kategorije
Kolumna

Kontinuitetom do uspjeha (i kad je najteže)

Ima onih dana kada vam se ništa ne da. Kada se jednostavno ustajanje iz kreveta čini kao uspjeh, a svi dnevni zadaci kao nemoguća misija. Ima dana kada tijelo jednostavno ne funkcionira i kada nam je zadnje na pameti trening. No čak i u takvim danima možemo napraviti korak prema našem cilju.

Priznajem, zimski sam tip i kudikamo lakše podnosim hladnoću nego vrućinu. Za vrijeme pretoplih ljetnih dana moja motivacija za bilo kakav fizički rad u debelom je minusu. Najradije bih se zatvorio u klimu i čekao neke hladnije, meni sretnije dane no znam da mi tijelo traži kretanje i fizičku aktivnost. Preko neke stvari navlačim tenisice na noge, puštam si najdraže motivirajuće pjesme ne bi li me one barem malo oraspoložile i krećem u ranojutarnju trkačku muku. Znojim se i teško dišem već na prvom kilometru, ali sad kad sam krenuo nema smisla stati i odustati. Dovršit ću svoju rutu pa makar mi to bilo zadnje, a na sat i tempo ne želim ni gledati.

Nakon teških, znojnih 10 kilometara ulazim direktno pod hladan tuš i pokušavam doći k sebi. Srce udara ritam kao da je na nekom rejv partiju, a više ne znam cijedi li se to s mene voda ili znoj. Jedino što znam je da sam istu rutu mjesec i pol ranije trčao s daleko većom lakoćom i podosta bržim tempom. ‘Što je sa mnom? Postajem sve gori! Ovo nema smisla!’ pomišljam u sebi dok ispijam drugu litru vode u dvije minute. U cijelom tom bunilu i unutarnjoj svađi mene i mog alter ega sjetim se mudrih riječi svog starog, ‘kontinuitet je bitan’.

Te je riječi ponavljao skoro od kada znam za sebe, a njihovo puno značenje dugo nisam u potpunosti shvaćao. Kao tinejdžer pune glave koji je cijelu srednju prošao uz kampanjsko učenje taj sam izraz smatrao kao još jedan trik roditelja da me maknu s kompjutera. Na faksu su mnoge stvari funkcionirale drugačije i jedan dio tih riječi počeo mi je dolaziti u glavu (pogotovo kada se spremaš izaći na komisijski rok iz jednog od težih ispita). Mnoge stvari ne mogu se naučiti i napraviti preko noći već je za njih potreban konstantni trud i napor, a to na kraju čak i ne garantira uspjeh (prokleti profesori). No tek suočen sa ‘stvarnim’ životom te su mi riječi u potpunosti sjele. Do cilja nema prečaca i kolikogod se nekada nemogućim i dalekim cilj činio, najsigurniji put do njega su sigurni i kontinuirani koraci.

Izlazim iz tuša, psujem sebi u bradu 573. put. Znam da je ovaj trening bio daleko od prikaza mojeg stvarnog stanja jer vremenski uvjeti odrade svoje no kroz sav taj znoj nazire se zadovoljan smiješak. Ustao sam se iz kreveta rano, protiv svoje volje, obukao tenisice i istrčao što sam mogao. Još jedan mali, kontinuirani korak koji se pridodaje većem zbroju na mom trenažnom putu. Cilj je i dalje daleko, ali sada je ipak za jedan korak bliži.

No, postoje dani pa čak i tjedni kada sve napravimo kako treba, ni iz čega nađemo volju za vježbanjem i odradimo trening. Kad ono, umjesto da postaje lakše, sve postaje teže. Opterećenja koja su se do neki dan činila laganima, danas su gotovo nemoguća, intenzitet koji nam je prije bio zagrijavanje sada nam je cijeli trening. I to je zapravo sasvim normalno. Tijelo ima svoj ritam i periode kada funkcionira sve bolje i jače dok se nekada čini kao da se krećemo unazad. U tim situacijama treba slušati svoje tijelo, promijeniti vrstu treninga, smanjiti opterećenje ili uzeti veći odmor. No bitno je ne odustati! Prirodno je da svakim danom želimo biti bolji, da svakim treningom želimo moći napraviti više i jače no ponekad je pogrešno uspoređivati se iz dana u dan.

Put do cilja i uspjeha nije linearan već na njemu postoje brojni sitni padovi, skokovi i stagnacije. Međutim, ono što je u tome trenutku najbitnije je odmaknuti se nekoliko koraka unazad i sagledati cijelu sliku. Usporediti gdje sam to sada, a gdje sam bio prije pola godine, godinu, pet godina. Tek tada vidimo zbroj svih tih sitnih, kontinuiranih koraka i što smo sve postigli. Uvijek će biti teških dana kada se svaki kilometar čini kao vječnost, a svako opterećenje sazdano od olova, no u tim trenutcima sjetite se mudrih riječi velikog čovjeka (koje me prate cijeli život), ‘kontinuitet je bitan’.

Kategorije
Kolumna

Pilates, joga, trčanje? Ne treba vam Life coach da vam kaže kako kvalitetno živjeti

Jeste li ljetni ili zimski tip? Premda zvuči jednostavno, kad je u pitanju energija koju trošimo tijekom dana, ipak postoje neke ‘sitne’ razlike. Ljeti nas iscrpljuju visoke temperature, zimi trošimo energiju da se zagrijemo, a uz sve to trebamo normalno funkcionirati –  obavljati svoje svakodnevne obaveze.

Jedna od tih obaveza, zaista se nadamo da je tako, odnosi se i na neku rekreativnu aktivnost. Bez obzira idete li u teretanu, vježbate jogu, trčite li na traci ili po šumskim stazama i gradskim parkovima, preferirate pilates ili neku borilačku vještinu, vaša energija se dodatno topi i ljeti i zimi, onemogućavajući vas da svoje dane ispunite i proživite baš onako kako ste si zamislili. Što učiniti i kako funkcionirati, pogotovo ljeti? Evo nekoliko napomena koje će vam pomoći de se oporavite i od vremenskih nepogoda i od napornih treninga.

Vjerojatno ste čuli mali milijun savjeta kako vratiti energiju nakon treninga, od tko zna kakve prehrane do ne uvijek zdravih napitaka, pa i tableta. No dvije su stvari važnije od svega: hidracija i san. Bez toga nema kvalitetnog oporavka. Možda će vam se činiti da ste dan nakon treninga spremni za još, možda i poželite pojačati ritam treninga, no znajte da ako se niste kvalitetno odmoriti i rehidrirali, tad će vam se umor s vremenom nakupiti i pretvoriti u stres. A onda su moguće i ozljede, pad motivacije i na kraju odustajanje od onoga što vas je očito itekako radovalo. Stoga, što god pročitali ili vam netko preporučio, znajte da su odmor i dovoljno vode temelj onoga što očekujete od oporavka.

Naravno, prehrana – pametno osmišljena, raznovrsna i uravnotežena – pri vrhu je uvjeta kvalitetnog oporavka. Naučite kako djeluju ugljikohidrati ili proteini, kako se sanira stres mišića i kako osloboditi hormone potrebne za regeneraciju. Ako niste sigurni u sebe, potražite savjet nutricionista, ti ljudi mogu kvalitetno procijeniti vaše tjelesno stanje i potrebe.

Nemojte zaboraviti ni na kvalitetno istezanje nakon bilo koje tjelesne aktivnosti. Rekreativci u pravilu ne vole istezanje jer su najčešće umorni od treninga i završno istezanje smatraju dodatnim umaranjem. No, to nije tako. Istezanjem povećavamo fleksibilnost, smanjujemo stres i ublažavamo bol mišića potrošenih treningom. Ako vam je logično da se zagrijete prije treninga, onda prihvatite i realnost da je istezanje uobičajeni i neophodni dio trenažne aktivnosti. Stoga, ne samo da ga ne smijete ignorirati, nego mu treba pridati i dosta pažnje i vremena.

Hidracija, odmor, prehrana i istezanje četiri su stvari oko čije potrebe nema diskusije. Ako vas trener savjetuje i zanemari ijednu od tih stvari, razmislite o promjeni trenera.Možemo uvijek raspravljati o načinima treninga, vrsti i intenzitetu rekreacije, no ne i o tome kako se ‘vratiti u život’.

Svi drugi savjeti su sekundarne važnosti. Ne mislimo pritom da recimo ledena kupka neće pomoći, da kvalitetna medicinska ili relax masaža nije dobrodošla, pa i da dodaci prehrani nisu dobra stvar, no sve to je ipak daleko od najvažnijeg. Cilj je obuhvatna i prirodna regeneracija, ona nam vraća kvalitetu života i omogućava nam produktivnost i potencijal da napredujemo u svojoj rekreativnoj aktivnosti.

Na kraju, pročitajte još jednom ovaj tekst, možda vam je promaknulo da su svi izrečeni savjeti primjenjivi i na život bez značajnije tjelesne aktivnosti. Pojednostavljeno rečeno, pijte puno vode, spavajte dovoljno i pripazite na prehranu. Nema nikakve sumnje da ćete se bolje osjećati, biti manje skloni umoru i stresu, a opća kvaliteta vašeg života će biti na jednoj višoj razini.

Kategorije
Kolumna Život

Savršena playlista za dobar trening

Više znanstvenih istraživanja dokazala su pozitivnu korelaciju između slušanja poticajne glazbe i boljih rezultata u dugotrajnim, aerobnim aktivnostima. Ispitanici koji su slušali glazbu s jačim ritmom istrčali su zadanu dionicu u kraćem vremenu i to s manjim osjećajem napora u odnosu na ispitanike koji su istu aktivnost radili bez prisutnosti glazbe. Kako i zašto je to moguće?

Trenirati sam ili u paru? Brza, kratka dionica ili lagana dužina? Trčati s muzikom ili bez nje? Česta su to pitanja koja zamaraju trkače, a na njih ne postoji jedinstveni ispravan odgovor. Dok se jedni gube u laganim dužinama i razgovoru uz društvo drugih trkača, drugi prate nemilosrdan ritam unaprijed pomno određene playliste za postizanje osobnih rekorda.

Neeeeeeee!, vrištim u sebi sekundu nakon što je jedna slušalica odlučila okončati svoj život i prestati s jedinom funkcijom za koju je stvorena. Gubim ritam, motivacija pada, čujem svoje frustrirano disanje i psovke koje si pod bradu govorim. Tragedija se dogodila baš za vrijeme odlične pjesme uz koju mi je lagano pratiti ritam i održavati svoju trkačku zonu. Gadan je to problem svih nas koji svoje treninge volimo odrađivati uz nabrijavajuće i motivirajuće ritmove najdražih pjesama. Na našu sreću, takvi se problemi događaju uistinu rijetko, a brojne pozitivne strane slušanja glazbe tijekom treninga višestruko nadmašuju ovakve male neugodnosti.

Više znanstvenih istraživanja dokazala su pozitivnu korelaciju između slušanja poticajne glazbe i boljih rezultata u dugotrajnim, aerobnim aktivnostima. Ispitanici koji su slušali glazbu s jačim ritmom istrčali su zadanu dionicu u kraćem vremenu i to s manjim osjećajem napora u odnosu na ispitanike koji su istu aktivnost radili bez prisutnosti glazbe. Kako i zašto je to moguće?

Motivacija

Glazba je dio našeg svakodnevnog života i često ju slušamo kada smo sretni, tužni, ljuti, nabrijani… Svima nam se barem jednom u životu dogodilo da čujemo svoju najdražu pjesmu negdje vani u prolazu i odmah poželimo plesati, skakati, pjevati… Motivacijski utjecaj glazbe je izniman. Prave pjesme mogu vas natjerati da u sekundi izletite iz kreveta spremni na osvajanje Everesta ili nama bliže, na jak trkački trening. Glazba je tu da pretvori „joj, ne da mi se, umoran sam“ razmišljanje u „ma daj, idemo otrčati tu peticu, mogu ja to“. Motivacijski utjecaj ne odnosi se samo na početak aktivnosti već vas glazba tjera dalje, brže, više i za vrijeme treninga. Ispred vas se nalazi posljednji kilometar naporne dužine i vaše su noge teške, umorne, spremne usporiti i gotovo odustati. No, upravo u tom trenutku čujete prve taktove nabrijavajuće pjesme koja vas svojim ritmom, tekstom i cijelim pozitivnim ozračjem ganja, tjera i gura do vašeg cilja. Kao meni osobno drage pjesme koje me uvijek potaknu na kretanje izdvojio bih Red Hot Chilli Peppers – Can’t Stop i Dua Lipa – Physical.

Podizanje raspoloženja

Čak i kada nam je najteže, glazba je tu das nas podigne i gura dalje. Slično kao i na motivaciju, glazba izrazito utječe na naše raspoloženje. Vesele, radosne i energične pjesme u kombinaciji s tjelesnom aktivnosti podižu razinu endorfina i adrenalina u organizmu. To kao posljedicu nosi bolje raspoloženje, veću izdržljivost i toleranciju na bol (umor). Određene pjesme pomažu nam maknuti misli s negativnih stvari u životu, poslovnog stresa i ostalih problema na pozitivnu i fokusiranu stranu koja nam je potrebna za dobar trening. Uz bolje raspoloženje, pozitivne misli i dobre ritmove vežu se i bolji rezultati, a za opuštajuće pjesme uz koje je nemoguće biti ne nasmiješen izdvojio bih izdvojio bih Rudimental – These Days i Ellie Goulding – Burn.

Održavanje ritma

Postoje dani kada teško održavate konstantan ritam, mučite se sa svojim uobičajenim tempom i ne osjećate se lagano kao inače. Upravo u tim trenutcima glazba uskače kao veliki pomoćnik. Istraživanja su pokazala kako je za trkače idealna glazba ona koja drži tempo 120 – 130 otkucaja u minuti što odgovara kadenci tj. ritmu koraka. Ljudska glava automatski usklađuje brzinu i tempo trčanja s glazbom koju slušamo što u prijevodu znači da ćete lakše i duže držati određeni tempo uz prave pjesme. Osim držanja tempa, glazba je tu da nas pogurne iznad vlastitih granica. Često za kraj treninga ili utrka imam izbor nabrijavajućih i brzih pjesama koje preuzimaju kontrolu nad mojim nogama. Energične i brze pjesme će iz vas izvući i posljednju rezervu snage koju niste ni znali da imate, a za to su savršene Pendulum Witchcraft ili Foo Fighters – All My Life.

Osjećaj umora

Glazba za vrijeme intenzivnog treninga pomaže da trkač duže ostane u zoni, izgubi se u svojim mislima i ne obraća toliku pozornost na iscrpljenost. Upravo je manji osjećaj umora jedna od najznačajnijih karakteristika trčanja s glazbom. Kada se izgubimo u playlisti dobrih pjesama, misli nam odlutaju na neka druga, sretna mjesta i uspomene koje vežemo uz te pjesme. Kada glava ne razmišlja konstantno o svakom koraku, tempu ili prevaljenoj udaljenosti, tijelo se opusti, racionalnije troši energiju i smanjeno doživljava umor. Pomno složena playlista pomaže vam da istrčite više, duže i to bržim tempom nego inače. Među pjesme koje mi pomažu da se izgubim u mislima i zaboravim na napor izdvojio bih Within Temptation – Faster i Rudimental – Right Here.

Novi set slušalica je spreman, playlista obnovljena, a ispred mene nalazi se opasna dionica od 15 kilometara nepreglednog terena, oštrih uspona, divljih životinja, aktivnih vulkana i nabujalih rijeka. Naravno, to mi trenutno ne predstavlja nikakav problem jer sam uz glazbu spreman na najveće izazove. Htio bih napisati još nekoliko zaključnih riječi no pozitivna i motivirajuća pjesma već je krenula, a s njom i moji lagani i sretni koraci u novu trkačku avanturu…

Kategorije
Kolumna Zdravlje

Razmislite što je višak, a gdje ste u manjku

Činjenice su da nećete skinuti kile ako samo vježbate, a ne brojite unos kalorija, da nije dovoljno da trenirate dva puta tjedno, da joga nije nužno put k mirnijem umu, da Pilates ne garantira vretenaste mišiće i zdrava leđa, da možete isto trenirati bez obzira na godine… Zato, usporite i promislite o prioritetima za trajnu promjenu

Opet je došlo doba godine kad se podvlače crte, rade bilance i planovi za novu sezonu. Časopisi pišu o novim trendovima, treneri savjetuju, lansiraju se novi programi vježbanja.i onda se sve opet lijepo i potiho vrati u kolotečinu. Tko je kriv (zeko nije) i zašto se tako teško prebacujemo iz jedne realnosti u drugu? Mislim da postoji više razloga, a jedan od najvažnijih je da treba detektirati što uopće želimo postići, koji su nam prioriteti i čega ćemo se trebati odreći da ostvarimo naše ciljeve.

Neće nam valjati računica ako nismo spremni na odricanja, neka kratkoročna, a mnoga dugoročna, koja zapravo vode k uspješnoj i trajnoj promjeni. Čini mi se da je tako u svim područjima života, a ne samo u sportu.

Fitnes industrija, kao i svaki drugi vid trgovine želi na nama zaraditi, pa tako ciklički lansira nove trendove. Isto je s modom, Lifestyleom, prehranom itd. Skoro se nemoguće snaći, naročito ako nemate filtere koji će vam pomoći da prepoznate i procijenite što se uopće nudi.

Nažalost, sve sto je važno i na što bismo trebali usmjeriti pažnju je sve dalje i dostupno je samo malom broju ljudi koji su imali sreće, upornosti i pameti da shvate na koji način mogu živjeti zdravo, biti u formi i pritom i dalje voditi normalan život. Možda zvučim malo pesimistično, ali zapravo je sve baš kako treba biti.

Svaka roba ima kupca, svatko bira što mu se sviđa i uz malo sreće svatko kad tad nađe ono što traži. Brojke će često ići u korist površnog, gole guze u kadru, broju lajkova, skinutih kila u rekordnom vremenu, aplikacija koje znaju bolje od vas, ali sve te stvari najčešće nemaju veze s kvalitetom.

Činjenice su da nećete skinuti kile ako samo vježbate, a ne brojite unos kalorija, da nije dovoljno da trenirate dva puta tjedno, da joga nije nužno put k mirnijem umu, da Pilates ne garantira vretenaste mišiće i zdrava leđa, da možete isto trenirati bez obzira na godine…

I zato usporite, smislite što vam je višak, a gdje ste u manjku, potražite, pitajte i donesite mudre odluke, tako da ova godina ipak bude baš kako ste si poželjeli.

Kategorije
Kolumna Zdravlje

Zabluda fitness industrije ili istina i mit o trbušnjacima

Pitam se hoćemo li se ikada riješiti predrasuda vezanih uz važnost trbušnih mišića, naročito ravnih trbušnih ili tzv. six-packa. Jedna od većih zabluda je da su takvi “savršeni” trbušnjaci znak izuzetno funkcionalnog, snažnog, zdravog tijela te garancija zdravlja kralježnice. Koliko samo puta čujem rečenicu, bole me leđa trebam jačati trbušnjake. Zašto ne leđnjake?

Za početak bih voljela reći da je vidljivost određenih mišićnih skupina, tzv. definicija, uglavnom pitanje strogog režima prehrane kojim se smanjuje postotak potkožnog masnog tkiva. Iako je visceralna masnoća često opasnija za zdravlje i teže se gubi, mislim da je za ovaj tekst zanimljivija ova prva kategorija. Većina ljudi kojima “izrezani” izgled nije prioritet (a redovito treniraju) će moći napipati svoje trbušnjake ispod debljeg ili tanjeg sloja masti. Dakle, ako želite da se nešto vidi, postotak masti mora biti nizak. Za žene sportašice on se kreće od 12 do 14 posto, za većinu žena koje redovito treniraju (rekreativno) varira od 18 do 24 posto.

Za muškarce su brojke malo drugačije. Sportaši tako variraju od 5 do 13 posto, a rekreativci imaju od 17 do 24 posto potkožnog masnog tkiva.

Iz iskustva sad već davnih bilderskih dana, moram reći da mi nije bilo lako postići natjecateljsku formu u smislu dobrog omjera i zadržavanja teško stečene mišićne mase i što nižeg postotka masti, kako bi se sve mišićne skupine što bolje vidjele tj. kako bi bile što bolje definirane.

Puno lakši dio priprema forme za natjecanje je sam trening, koji se obično dijelio na aerobni i anaerobni, pa smo tako trenirali dva puta dnevno. Bitno teži dio je vrlo strogi režim prehrane, koji je značio unos od max. 1.200 kalorija na dan i tako 10 do 12 tjedana. Da bismo izgubili jedan kilogram potkožnog masnog tkiva trebamo unijeti 7.000 kalorija manje nego što potrošimo dnevnom aktivnosti i potrošnjom našeg bazalnog metabolizma. Iz te perspektive jasno je da mi je moj dragi prijatelj i kolega prof. Žarko Stojić prenio jednu od najvećih trenerskih mudrosti kad je nezadovoljan mojom formom rekao: Mala, ne možeš toliko trenirat’ koliko možeš pojesti. Skoro da je nemoguće stvoriti kalorijski deficit od 7.000 kalorija na dan i to iz više razloga: nedovoljno vremena (što za trening, što za oporavak), nedovoljno (dugoročno) izdržljivosti za takav trening, velika mogućnost ozljeda.

Dakle, jedina mogućnost je vrlo stroga disciplina pred frižiderom, a o alkoholu bolje da i ne govorimo. Uz to, nemojmo zaboraviti da se nerijetko koriste raznim nedozvoljenim preparatima, koji značajno olakšavaju fazu regeneracije, sagorijevanja masti, ubrzavanja metabolizma, itd.

Cijena takvog izgleda je očito vrlo visoka i sa zdravstvenog aspekta. Nizak postotak potkožnog masnog tkiva može izazvati hormonalne poremećaje. Kod žena se to može manifestirati izostankom menstruacije, oslabljenim kostima i poremećenim radom metabolizma. Kod muškaraca dolazi do pada razine testosterona te mnogih drugih disfunkcija.

Nadam se da sam barem malo zaljuljala postolje jednom od mitova fitnes industrije. Izgled često vara, iskusili smo to na mnogim trkama gdje su nas nonšalantno prešli trkači, ljudi koji možda na startu nisu izgledali kao da su baš u super formi. S druge strane, isto tako znam ljude koji izgledaju kao reklama za fitnes magazin, a nisu u stanju čučnuti, a kamoli potrčati.

Zato samo pametno i opušteno uživajte u zasluženoj hladnoj pivici.

Kategorije
Kolumna Život

Kako se najbolje pripremiti za uživanje u skijanju

Hladni dani su pred nama, a s njima snijeg i zimski sportovi. Svake godine tisuće Hrvata zaputi se prema Sloveniji, Italiji, Austriji i Francuskoj kako bi uživali u omiljenom načinu spuštanja niz snježne padine. Isto tako, svake godine na stotine Hrvata s tih putovanja vrati se s ozljedama. Uzroci tih povreda često su skijaško (ne)znanje, nepredvidiv teren ili koja grappa previše za vrijeme ručka. No glavni razlog povreda dolazi puno prije nego što uopće vidimo snijegom prekrivene staze, a riječ je o fizičkoj pripremljenosti.

Možemo da smo još mladi i da smo ravno iz kreveta spremni za bilo kakvu akciju i sportsku aktivnost. Realnost, nažalost, nije takva. Nemoguće je od tijela očekivati poslušnost i izdržljivost u zahtjevnom sportu kao što je skijanje bez ikakvih fizičkih priprema. Ovdje ne govorim o višemjesečnim ciklusima i kondicionalnim pripremama  profesionalnih skijaša, nego o aktivaciji i jačanju dominantnih mišićnih skupina za ovaj sport.

Vježbe i treninzi za zagrijavanje

U to ponajviše ulaze mišići nogu i trupa (trbušni i leđni mišići), ali i specifične motoričke sposobnosti kao što su to ravnoteža, eksplozivna snaga i kondicija. U nastavku teksta su primjeri vježbi i treninga koje će vas dovesti u formu za maksimalno uživanje u snježnim sportovima. Vježbe se mogu izvoditi u teretani, na otvorenome u parku ili u dnevnom boravku.

Najbolje je startati od mišića trupa jer su oni zaduženi za pravilno držanje i stabilizaciju cijelog tijela što je u skijanju od iznimne važnosti. Osim klasičnih trbušnjaka i leđnjaka, u pripreme ubacite dijagonalne i obične sklopke, mountain climbere, spider cruncheve, ruski twist i naravno, svima najdraži plank. Različitim vježbama pogodit ćemo i aktivirati bočne i dublje trbušne mišiće, bitne za savladavanje rotacije gornjeg dijela tijela.

Kao primjer i meni među najdražim vježbama za trbušne mišiće opisat ću dijagonalne sklopke. U početnoj poziciji nalazimo se na leđima s ispruženim nogama i rukama u produžetku tijela. Istovremeno podižemo suprotnu ruku i nogu (desna – lijeva) do trenutka kada prsti ispružene ruke dotaknu prednji dio stopala ispružene noge. Nakon toga kontrolirano i polagano ih vraćamo u početni položaj. Nakon toga slijedi drugi par ruka – noga. Dijagonalne sklopke odlične su za gornje, donje i bočne trbušne mišiće.

Stabilizacija i ravnoteža

Nakon zagrijavanja i aktivacije trbušnih mišića vrijeme je da prijeđemo na stabilizaciju i par vježbica ravnoteže. U dinamičnom i brzom sportu kao što je to skijanje gdje se centar težišta tijela brzo i neprekidno mijenja, ravnoteža je sposobnost od velike važnosti.

Među vježbe za razvoj stabilizacije dolaze razni izdržaji na jednoj nozi otvorenih i zatvorenih očiju (probajte stajati na jednoj nozi sa zatvorenim očima, teže je nego što mislite) te sve unilateralne vježbe poput iskoraka, jednonožnih poskoka, jednonožnog mrtvog dizanja i tako dalje.

‘Round the clock’

Vježba koju radim za zagrijavanje prije glavnog dijela treninga jednostavna je, izazovna i zabavna (nema posebno ime, ali volim je zvati ’round the clock’). Zamislimo da se nalazimo u centru analognog sata. Lijeva noga postaje nam čvrst oslonac, a desna koja se u početnom položaju nalazi u zraku tik uz tijelo, naša je kazaljka. S njom prvo idemo do točke koja se nalazi točno ispred nas (točka gdje na satu stoji brojka 12) te je vraćamo nazad u sredinu. Nakon toga idemo prema točki 1,2,3, 4…polako opisujući kružnicu oko svoje osi. Točka 6 nalazi se točno iza vas, a nakon toga probajte dohvatiti točke 7, 8 ili čak 9 nakon čega se na isti način vraćamo kroz sve položaje nazad.

Bitno je napomenuti kako je noga (u ovom slučaju desna) cijelo vrijeme u zraku par cm od poda. Noga na kojoj stojimo (u ovom slučaju lijeva), smije se savijati u koljenu, a gornjim dijelom tijela pokušavamo zadržati ravnotežu. Glava i trup cijelo vrijeme su usmjereni prema naprijed, a leđa ostaju ravna. Nakon što smo završili vježbu s jednom nogom, isto stvar ponavljamo i na suprotnoj kako bi razvili što bolji osjećaj ravnoteže na obje noge.

Nakon igre uz zabavne vježbe stabilizacije, vrijeme je da pošteno aktiviramo najdominantniju mišićnu skupinu u skijanju. Naravno, radi se o mišićima nogu. U te vježbe ulaze čučnjevi, iskoraci i zakoraci svih vrsta, penjanje na klupicu/steper, sunožni poskoci i skokovi, žabice, razna odnoženja i prinoženja, mrtvo dizanje itd. Vježbi za noge ima mnogo, a topla preporuka je izabrati njih 4 do 6 te odraditi nešto veći broj ponavljanja kako bi se, osim snage, razvijala i mišićna izdržljivost.

Važnost aerobnih aktivnosti

Kao primjer izdvojio bih izazovni spoj 4 poznatih vježbi za noge, a zove se quadzilla kompleks. Quadzillu čine: iskoraci s opterećenjem, skok – iskorak s opterećenjem, skok – iskorak bez opterećenja i čučanj skok. Vježbe se izvode jedna za drugom bez pauze. Na početku dobro je uzeti bučice od svega par kg koje ostavljate sa strane nakon druge vježbe. Bez brige, bučice vam nisu potrebne za izvođenje ove vježbe.  Quadzilla se može odraditi u lakšoj varijanti kombinacijom tri vježbe bez opterećenja (iskorak, iskorak – skok, čučanj – skok).

Prilikom izvedbe svake vježbe bitno je pripaziti na pravilnu izvedbu tj. da leđa ostaju ravna, a koljena ne prelaze nožne prste. Broj ponavljanja ostaje mali (od 4 do 6 za svaku vježbu), a jednom kada se noge naviknu na ovu opaku torturu slobodno povećajte broj ponavljanja.

Osim spomenutih vježbi, odlično bi bilo dva puta tjedno ubaciti nešto dužu aerobnu aktivnost. To može biti trčanje, vožnja bicikla ili planinarenje. Bitno je da vam se tijelo navikne biti duže vremena u pokretu jer na skijanju nema ljepše nego cijeli dan uživati na padinama, u izazovnim stazama i pogledima od kojih zastaje dah. Skijanje je ples u kojem je planina ta koja vodi. Na nama je da naučimo plesne korake odnosno da se dobro fizički pripremimo.

Kategorije
Kolumna Zdravlje Život

Sezona indoor vježbanja – 5 savjeta za lakši početak

Ova godina je svima donijela nove izazove i prisila nas da se brže prilagođavamo i u većoj ili manjoj mijenjamo neke navike. Sve nas pogađa osjećaj neizvjesnosti i dodatno nam oduzima energiju. Globalne promjene i promjene u načinu života mnogima su se pokazale i kao štetne za zdravlje. Dolazak hladnijih dana nažalost znači manje kretanja i manje boravljenja na čistom zraku. Nemoguće nam je zadržati zdravi i aktivniji ljetni stil života i prisiljeni smo vježbati u zatvorenim prostorima.

Osobama koje se redovito bave tjelesnom aktivnošću bit će mnogo jednostavnije jer već imaju razvijenu naviku i lakše će se vratiti u rutinu. Veći izazov čeka one koji su tek donijeli odluku da je vrijeme za promjene, ali još ne znaju ni što točno žele, niti kome se mogu obratiti s povjerenjem i kako novi zadatak ugurati u ionako pretrpane radne rasporede.

Ponekad nam se događa da odlažemo stvari, nadajući se da će se već nekako riješiti same od sebe (ili da će ih riješiti netko drugi umjesto nas). I tako prolaze mjeseci, a često i godine. Prvi korak je možda i najzahtjevniji jer u moru ponuda treba naći kvalitetnog trenera.

Vjerujem da to zaista nije lako. Na društvenim mrežama često se mogu vidjeti fotografije i snimke utegnutih cura i dečkiju, zapanjujućih transformacija za svega nekoliko tjedana, a sasvim sigurno ćete naići i na vrlo primamljiva obećanja. Voljela bih vam barem malčice olakšati postupak odabira, a kako sam cijeli život u toj struci (napominjem, nemam malo godina), mislim da mi možete vjerovati. Slijedi pet savjeta za lakši početak.

  1. Trebate shvatiti da ćete morati biti dosljedni, da će proces zahtijevati napor i određenu količinu vremena. Što kasnije počinjete, to će sve gore navedeno trebati pomnožiti s 10.
  2. Nemojte birati dvoranu/fitness centar koji vam je van ruke. Mjesto na kojem vježbate mora biti blizu vašeg mjesta stanovanja ili posla. Zašto je to važno? Zato što nećete moći pronaći dodatnih sat i pol u danu. Treba vam otprilike 60 minuta za trening i još minimalno pola sata za presvlačenje, transport, parkiranje. To znači da ćete vjerojatno morati nešto žrtvovati kako biste mogli redovito trenirati, naročito ako imate veliku obitelj.
  3. Nemojte se voditi logikom “bolje išta nego ništa”. To je siguran put u ozljede koje će vas onda koštati puno novaca i još više propuštenih treninga. Bolje vam je da odete u žustru šetnju, nego da iz tjedna u tjedan nekvalitetno izvodite određene kretnje/vježbe.
  4. Uložite trud, budite znatiželjni i isprobajte različite ponude. Tu ste u neobranom groždu, jer većina vas ne zna procijeniti što je dobro a što ne, pa bez tih kriterija ne možete biti efikasni. To što ste se dobro uznojili, dobili upalu mišića, a i trener vam je jako simpatičan nisu kriteriji za odabir. Nastojat ću pisati što više o tome kako prepoznati kvalitetnog trenera i kako odabrati pravi model tjelovježbe.
  5. Nemojte odustati i nemojte odlagati. Znate da nije sve pitanje izgleda, nego i kvalitete života, odsutnosti bolesti i boljih kognitivnih sposobnosti.
Kategorije
Kolumna Život

9 vježbi za kvalitetan trening u vlastitom dnevnom boravku

Svi znamo da je tjelovježba zdrava. To pokazuju brojna istraživanja, o tome slušamo svaki dan na TV-u, gledamo reklame na internetu, čitamo u časopisima i na kraju slušamo to od naših prijatelja. Tjelovježba je zdrava i korisna, no nažalost za nju nemamo uvijek vremena.

„Nemam vremena“, „umorna sam od posla“, „ne stignem danas“…Koliko puta sam čuo takve i mnoge druge izlike kojima ljudi pravdaju neodrađivanje treninga. U većini slučajeva stvarno se radi o iznimnim situacijama. No to ne znači da se trening za taj dan ne stigne napraviti. Za aktivaciju cijelog tijela i dobru tjelovježbu uopće ne morate izdvajati puno vremena. Ne morate napustiti ni vlastiti dom.

Trening možete napraviti dok gledate seriju, kuhate ili imate 20 minuta između obaveza. Za aktivaciju cijelog tijela nisu vam potrebni utezi ili veliki prostor. U nastavku nabrojane su vježbe koje pogađaju najveće mišićne skupine tijela: trup, noge i gornji dio tijela. Svakoj skupini pripisane su tri vježbe. U težini variraju od laganih koje može napraviti svatko do onih malo izazovnijih.

TRUP

  1. Bent Knee Drop

Nalazimo se na leđima s rukama uz tijelo. Noge su dignute u zrak i savijene u koljenu za 90 stupnjeva. Iz početnog položaja lagano spuštamo noge prema podu pritom zadržavajući kut u koljenu što znači da se pokret ostvaruje jedino u zglobu kuka. Noge se spuštaju sve dok pete ne dotaknu pod. Zatim se laganim i kontroliranim pokretom vraćamo u početni položaj.

  1. Tapkanje peta

Malo jača, ali i dalje lagana vježba za trbušne mišiće kreće iz slične pozicije. I dalje smo na leđima, ali stopala su ovoga puta na podu privučena prema tijelu, a koljena su savijena. Blagim podizanjem trupa i s ispruženim rukama njišemo se s jedna strane na drugu pokušavajući prstima dotaknuti pete.

  1. Spider crunches

Najzahtjevnija vježba u ovoj skupini kreće iz pozicije visokog planka (držite se na dlanovima i stopalima dok su leđa ravna, a cijelo tijelo ravno kao daska iliti plank). Nakon što se namjestimo naizmjenično vučemo desno pa lijevo koljeno s vanjske strane prema laktovima. Vježba se odrađuje u parnom broju ponavljanja jer se jedna i druga strana moraju jednako aktivirati.

NOGE

  1. Iskorak

Iz uspravne pozicije gdje su noge i stopala u širini ramena zakoračimo naprijed oslanjajući se prvo na petu, a potom na cijelo stopalo. Korak je dovoljno dugačak da ne guramo koljeno prednje noge preko prstiju stopala, a peta stražnje noge je u zraku. Nakon koraka tijelo se po sredini, između dva stopala, okomito spušta prema dolje sve dok stražnje koljeno ne dođe do poda. Pri uspravljanju guramo se iz prednjeg stopala nazad u početnu poziciju. Valja pripaziti da leđa tijekom izvedbe ostaju ravna (nema savijanja u trupu), a pogled je usmjeren naprijed.

  1. Čučanj

Ili kako ga volim nazivati, majka svih vježbi. Zašto? Jer aktivira sve mišiće nogu, veliki broj stabilizatora u trupu (trbušne i leđne mišiće) te je jedna od najboljih prirodnih vježbi za razvoj tijela. U čučanj se kreće iz uspravnog stoja sa stopalima postavljenim nešto šire od širine ramena. Spuštamo se tako da se pokret odrađuje u zglobu kuka i koljena. Dok se spuštamo pazimo da kukove guramo prema nazad, koljena ne prelaze zamišljenu liniju prstiju stopala i da su leđa ravna. Svatko ima svoju idealnu dubinu čučnja te nema potrebe forsirati na dubini ako se pritom narušava pravilno držanje. Valjalo bi napomenuti kako kod čučnja postoje dvije faze. Prva faza (spuštanje) odrađuje se polagano i kontrolirano dok se druga faza (dizanje) izvodi nešto brže i dinamičnije.

  1. Jednonožni bugarski čučanj

Za ovu vježbu potreban nam je jedan rekvizit koji se nalazi u svakom kućanstvu, stolac. Jednonožni bugarski čučanj jednostavna je vježba koja istovremeno jača noge i razvija ravnotežu. Jedna noga postavljena je na stolac (prstima prema dolje) dok je druga izbačena naprijed, ispred vas, s punim stopalom na podu. Tijelo se, kao i u iskoracima, nalazi između dva stopala te se na isti način spušta okomito prema dolje. Prvih par ponavljanja znaju biti teška dok ne ostvarite dobar ravnotežni položaj nakon čega ne predstavlja problem.

GORNJI DIO TIJELA

  1. Superman reach out

Bez brige, unatoč nazivu, vježba nije ni po čemu namijenjena za superheroje. Dapače, ona je odličan početak za jačanje gornjih i donjih leđnih mišića. U početnom položaju nalazimo se na trbuhu u ležećem položaju. Noge su spuštene na pod, a ruke ispružene ravno ispred nas u produžetku glave. Pokret kreće istovremenim povlačenjem ruku prema tijelu i laganim podizanjem trupa od poda. Ruke završavaju uz tijelo savijenih laktova u „w“ poziciji te se zatim ponovno ispruže ispred nas dok se trup spušta u početni položaj. Teža varijanta može se odraditi uz podignute noge.

  1. Ženski sklekovi

Sklekova ima milijun vrsta te se, nakon što savladate pravilnu izvedbu, s njima možete poigrati. Ovdje je opisana lakša varijanta, sklek na koljenima ili popularno nazvan ženski sklek. Kao što ime govori nalazimo se na koljenima s prekriženim stopalima u zraku, a oslanjamo se na ruke koje su postavljene nešto šire od širine ramena. Težinu prebacujemo prema rukama i savijanjem laktova bučno i prema nazad spuštamo se prsima prema podu. Idealno bi bilo prsima doći skroz do poda no ako osjetite da vam je to preteško, sami dozirajte dubinu skleka. Pozicija leđa od početnog do završnog položaja ostaje nepromijenjena.

  1. Visoki – niski plank

Objektivno, plank je vježba za trbušne mišiće. Međutim, ako konstantno mijenjamo poziciju iz visokog u nisku, onda dodatno aktiviramo, prsa, ruke i ramena. Krećemo iz pozicije visokog planka te se spuštamo prvo s jednom pa s drugom rukom na laktove u poziciju niskog planka. Držimo tu poziciju pet sekundi pa se opet vraćamo u visoki. Nakon pune minute izmjena tijelo će reći da je bilo dosta i na efikasan način završavate trening za cijelo tijelo.

grey logo bijeli
  • MARKETING
  • IMPRESUM
  • UVJETI KORIŠTENJA
  • O NAMA
  • KONTAKT