Kategorija: Kolumna

Kategorije
Kolumna

Ma kvragu i sve…

Vjerujem kako smo se svi ovoga ljeta pošteno skuhali. Bilo u gradu ili na moru, sunce je bilo nemilosrdno. Inače ne podnosim pretjerano vrućine tako da mi je ovo ljeto volja za treningom i kretanjem bila u minusu. Znam da, valja se nekada i odmoriti, dopustiti tijelu da predahne i uživati u godišnjem no hoćete li vi popričati s mojim nogama koje nakon tri dana mirovanja i gledanja Olimpijskih igara žele isprobati sve viđene aktivnosti? Nema veze, naučio sam se već na svoju čudnu prirodu, a valjalo bi se maknuti iz klime i udahnuti zrak. Vrijeme je za maknuti se s plaže ili iz grada i zaputiti se u brda.

Opet ta neka brda? Pa zar se stvarno opet nekamo penjemo? Naravno! Sljeme me dugo nije vidjelo, a navodno na vrhu puše lagani vjetrić. Glasio je moj unutarnji dijalog ljetnog ljenjivca i avanturističkog „uvijek u pokretu“ duha koji je nakon nekoliko neuspjelih pokušaja napokon pobijedio. Vrućina ga je zadnjih nekoliko dana ubijala, a ljetni ljenjivac uživao je u apsolutnom dosađivanju i pobjedi nad najvećim neprijateljem: motivacijom. Da, čak i najentuzijastičniji i najmotiviraniji treneri znaju imati problema s motivacijom. Gunđam u sebi i na glas kako je vani odvratno za bilo kakvu vrstu treninga i kako je knjiga koju čitam upravo postala napeta dok istovremenom oblačim tenisice i spremam 64 litre vode u ruksak (i još 5 boca s ledom). Otvaram vrata i dalje negodujući odlazim u brdo.

Ideja nije da svaki put na trening idemo sa smiješkom na licu. Mnogo puta neće nam se dati, radije bi popili čašu vina i pogledali epizodu opuštajuće serije no i dalje se uspijevamo natjerati jer znamo fizičku i psihičku nagradu zbog kojih se muka isplati. Kako sam u jednom tekstu pisao, kontinuitet je ključ, a danas ću tome nadodati i raznovrsnost. Po programu mislio sam odraditi eksplozivni trening za noge koji uključuje brojne skokove i sprinteve. Vrijeme i gravitacija bili su taj dan protiv mene, a ljenjivac već danima pokušava zapaliti spomenuti program. Hrabrom odlukom odlučio sam ignorirati napisano i odraditi nešto, bilo što samo da se pokrenem i maknem, a brdo je rješenje.

Hladovina pruža koliko toliku zaštitu od sunca dok svaki prijeđeni vertikalni metar donosi mrvicu svježiji zrak. Misli lutaju lijevo i desno dok noge laganim, ali sigurnim korakom gaze samo naprijed. Ne zanima me ni tempo ni tko me prestiže ni koga prestižem ni onaj medo što me gleda iza žbunja. Sam u svojim mislima, u pokretu, u zraku, u šumi….glava je sretna što je okružena bojama i mirisima, tijelo se istovremeno napreže i opušta. Ne mora svaki trening biti muka i pomicanje vlastitih granica već je napredak skriven u kombinaciji jakih, ciljem usmjerenih treninga i komplementarnih aktivnosti koje dopuštaju tijelu i glavi drugačiji pokret i priliku za bijeg od rutine. Ta rutina nije samo trening već odlazak na posao, šetnja po kvartu, kupovina namirnica ili odlazak u teretanu uvijek istim putem. Raznovrsne komplementarne aktivnosti održavaju tijelo aktivnim, a pritom donose prijeko potrebnu dinamiku u naše kretanje.

Uf ‘hajdemo za promjenu ovim putem, govorim sam sebi jer mi uobičajena ruta danas posebice ide na živce. Umjesto toga put me bespotrebno vodi okolo naokolo, ali sama činjenica da sam na novom (dužem, manje efikasnom) putu čini me sretnim. Uživam u pogledima koje nisam vidio godinama, uživam što mi cilj nije vrh, uživam jer sam tu, jer se krećem i jer sam uspio pobijediti i ušutkati onog dosadnog ljenjivca. Nakon još malo lutanja dolazim na vrh gdje me hladi povjetarac, a na licu je neizbrisivi osmijeh. Ne zato što sam se popeo na vrh, pobogu bio sam na njemu bezbroj puta, već zato što sam tu danas. Da sam ostao doma ne bi mi ništa falilo, hladio bih se pod klimom i odmarao bi još jedan ljetni dan (možda bi me malo prala grižnja savjesti) no izostao bi ovaj osjećaj. Osjećaj pobjede i postignuća. Ako sam ovo napravio danas, onda to mogu i svaki dan kad zaželim. Misli su to ne samo u mojoj glavi nego i kod vas svaki puta kada napravite nešto usprkos manjku volje, želje i/ili motivacije. Bilo da se radi o treningu, poslu ili nečem desetom, princip je isti. Nekada je najbolje reći: ma kvragu i sve, odoh u brda!

Kategorije
Kolumna

J*** mi se, činim ono što volim

Hmm sjedim, gledam i razmišljam. Ispred mene je laptop s praznom stranicom, pored mene knjiga s naslovom J**** mi se, čini ono što voliš, dok me s poda gledaju tenisice za trčanje. Dilema (ma trilema) je tu, a rješenje još nije na vidiku. Urednik ovog časopisa već mi hoće počupati svu kosu (svoje skoro pa i nema) koliko odugovlačim s tekstom, a razlog mog odugovlačenja je sasvim jednostavan: ne znam što bih uopće napisao.

Odlučujem se za tenisice jer je ipak sunčan dan, a novi snijeg od prošlog tjedna taman se počeo topiti pa su obližnji šumski puteljci spremni za moje korake. Da, opet ja u svojim Alpama, brdima i šumama daleko od gradskih gužvi gunđam kako nemam vremena ili inspiracije. Vraga nemam, tema o kojima bih mogao pisati ima na bacanje. Svaki novi trening vodi me na zabačene, snijegom prekrivene puteljke gdje se još vide koraci šumskih stvorenja koja su tu tumarala noć prije. No tekstove o trčanju u prirodi već sam pisao. Motivacija? Ma i o tome sam pisao. J*** mi se, odoh trčat, možda budem pametniji nakon lagane desetke.

Ok, evo me nazad. Sunce je zašlo, šuma je i dalje na mjestu, a moje tenisice su blatnjave jer tko bi rekao, kada se snijeg otopi nastaje blato (nema veze, roditelji su rano shvatili kako ne mogu držati odjeću ili obuću čistom duže od 2 i pol dana). Otvaram praznu stranicu teksta no knjiga me i dalje gleda. Ha! Tu leži odgovor, tema, misao dana, životna filozofija… Čini ono što voliš. Oprostit ćete mi ako dijelove teksta i ideje crpim iz te knjige (koja je usput rečeno apsolutna preporuka) no njezina filozofija odnosi se i na trčanje/trening/sportsku aktivnost kao i na život općenito. Kako činiti ono što volimo ili voljeti ono što činimo ako je u pitanju sportska aktivnost? Pa krenimo redom.

Zašto su ribari ponosni na ulovljenu tunu

Čuj njega, lik ode trčat jer mu se trči i to voli, kakav čudak, fiktivne su misli nekog slučajnog prolaznika ili trkača početnika kojemu je svaki trening muka i patnja. Apsolutno razumijem takve misli jer osobno nikad se ne bih mogao natjerati da dugo plivam, ali trčanje s druge strane je stvar koju volim činiti. Tijelo u pokretu, prizori i scenografija koja se mijenja, usponi koje treba savladati i nakon njih nizbrdice kao nagrada, a cijelo to vrijeme glava mi je u nekom bezvremenu, transu, toku…

‘Najbolji trenuci naših života nisu pasivni, receptivni, opuštajući trenuci… oni se obično zbivaju kada se tijelo i um rastegnu do krajnjih granica u dobrovoljnom naporu da se izvrši nešto teško i vrijedno truda’. Ha vidi ti mudrih riječi! Zato sam se tako pobjedonosno osjećao kad sam napokon savladao onu prokleto strmu i dugu uzbrdicu bez da su mi trebale nove noge ili dišni aparat. Zato planinari slave kada dođu na vrh planine, zato su ribari ponosni na ulovljenu tunu, zato se i svi genijalno osjećamo kad prvi put istrčimo 5 kilometara. Ima nešto u tom trenutku ostvarenja i pobjede koji vas gura dalje, zar ne. Gotovo da počinjemo voljeti sav napor koji smo u taj pothvat uložili i rado ćemo se idući put još više potruditi kako bi doza dopamina bila još jača.

Osjećaj uspjeha strašan je motivacijski i pokretački faktor. Ostvarivanje ciljeva koji smo sami sebi zadali važan je u sportu jednako kao i u svakodnevnom životu. Svi mi imamo velike želje i ciljeve koji iz današnje perspektive djeluju skoro nedokučivo (želim imati vikendicu na planini i istrčati ultramaraton) no taj veliki cilj možemo podijeliti u etape, rastaviti ga u korake i brojne manje ciljeve koji nas vode našem snu. Jednako kao što mnogi trkači na polumaraton ne gledaju kao jednu utrku od 21,1 kilometar nego na jednu desetku, dvije petice i završni, rastrčavajući kilometar. Ne samo da su naši ciljevi tako lakše dokučivi nego nas ostvarivanje svakog od tih manjih ciljeva tjera i gura dalje s novom dozom dopamina.Tako ću danas istrčati tih prokletih 10 kilometara i bit će mi super, a bome bih mogao napisati koju stranicu teksta jer na kraju krajeva volim i jedno i drugo ma kolikogod manjka inspiracije trenutno imam.

Ne propustite životne uspjehe i iskustva

‘Ljudi uvijek krive okolnosti za ono što jesu. Ne vjerujem u okolnosti. Ljudi koji uspijevaju u ovome svijetu su ljudi koji ustaju i traže okolnosti koje žele, a ako ih ne uspiju pronaći, onda ih stvaraju’. Ovaj gotovo Rockyjevski citat nije ovdje kako bi vas natjerao da se pokrenete istog časa ili prebacivao osjećaj krivnje za preskočeni trening od neki dan. Ne. Citat je ovdje kako bi presložili svoje misli o okolnostima i mogućnostima. U Austriji sam zaglibio u snijegu podučavajući ludu umjetnost spuštanja niz snježne padine poznatu i kao skijanje. To je sport na otvorenom gdje su uvjeti češće izazovni nego idealni pa tako se susrećem sa stavovima uf hupseri su, ne želim po tome skijati ili oblačno je, slabo se vidi, ajmo preskočiti trening, na što ljudima odgovaram kako je to idealna prilika postati još bolji i svestraniji skijaš. Osobno obožavam hupsere jer su mi zabavni, a zabavni su mi jer sam naučio skijat na njima (bilo je muke, ali osjećaj kontrole i pobjede jednom kada sam ih savladao je bio veličanstven). Jednostavnom promjenom razmišljanja iz ‘ovo je naporno i teško, ne želim to’ u ‘ok, j**** mi se, idem to savladati’ pretvaramo okolnost koja je do sada bila protiv nas u priliku, a uz malo truda i napora može postati stvar koji volimo činiti.

Vratimo se s brdskih padina u vaše okruženje i okolnosti koje vas okružju. Gledate svoje prijatelje kako su bili sretni nakon utrke prošloga vikenda ili kako uživaju u tečaju plesa kojega su nedavno upisali. Vi to isto možete ostvariti no uvijek postoji ono ‘da, ali…’ koje nas koči, sputava i brani kojekakve životne uspjehe i iskustva. ‘Da, ali oni su cijeli život u sport, njima je to lagano.’ ‘Da, ali ja nemam ritma’. Ne tvrdim da će put biti lagan i da ćemo postići identičan uspjeh kao prijatelji iz priče (možda ćemo ih i nadmašiti hehe) no uz ‘j*** mi se, ja to mogu’ mantru, korak po korak i nogu pred nogu počinjemo ostvarivati manje ciljeve koji sa sobom nose osjećaj uspjeha i ponosa. Tako krećemo se prema velikom cilju, a istovremeno počinjemo voljeti sami proces učenja/treniranja. Uskoro su nam mali ciljevi gotovo bespotrebni jer trening sam sebi postaje smisao, cilj i stvar koju volimo. ‘Čovjek je istinski velik kada djeluje iz strasti’, a ja bih na strast dodao još i inat. Nema ništa ljepše kada pokažemo drugima, a još bitnije i sebi, da to možemo.

James Bond lista

Poslužit ću se još jednim trikom iz knjige (malo ću ga prilagoditi kontekstu) te ćemo zajedno doći do zanimljivih zaključaka i spoznaja. Uzmite komad papira (da, mora biti papir jer glava će zaboraviti, a zabilješka na mobitelu/laptopu nije toliko romantična) i na njemu napišite sportske aktivnosti koje volite raditi. Pišite sve što vam padne na pamet, bitno je da ste u tome uživali pa makar ste tu aktivnost probali samo jednom prije 20 godina u srednjoj školi. Jeste? Ok evo još koja minuta… primjećujete li nešto zanimljivo? Još bitnije, bavite li se i dalje aktivno time? Ako ne, zašto? Ne morate odgovoriti meni ili ikome drugome, ali odgovorite sebi i to iskreno.

A sada na taj isti papir napišite sportske aktivnosti koje nikada niste probali, a željeli biste. Može biti bilo što i broj je naravno neograničen (moj popis sadrži skakanje iz aviona, wingsuit flying, surfanje, tečaj salse…). Imao sam nedavno klijenta koji ima svoju James Bond listu aktivnosti koje želi ne samo naučiti već i dobiti licencu (Licence to Kill? Heh). Upravo je na putu postati ski instruktor, a već ima ronilačku licencu. Iduće na redu mu je snowboard, lov i na kraju želi postati pilot.

Vratimo se vama, sve je na papiru? Odlično! Sada vidite kako se vi i vaše tijelo želite kretati, savladati prepreke, naučiti nove vještine i na kraju, igrati se i uživati. Otkrili smo koje vas aktivnosti privlače, sami ste osjetili osjećaj sreće i radosti pišući određene riječi te se upravo tim aktivnostima trebate nastaviti ili početi baviti.

Ideja sporta, osjećaja uživanja, uspjeha i boljeg života kao i ideja ovog teksta je pronaći aktivnost koju volimo i prigrlimo ju u naš život. Istini za volju, nisam znao točnu završnu misao teksta kada sam ga počeo pisati. Rekao sam ‘J*** mi se, piši kako ti misli idu i doći ćemo do pametnog zaključka’. Sada buljim u natipkane stranice s osjećajem ponosa i uspjeha (uh kao da sam napisao cijelu knjigu, a ne običan članak), na kraju krajeva volim prenositi misli i ideje na papir (laptop pobogu i dovraga) na milost i nemilost vas čitatelja. Isto tako volim trčati i maltretirati sebe i druge s raznim treninzima, volim učiti ljude kako se najlakše strmopizditi niz snježne padine. Kako kaže jedna pametna knjiga: J*** mi se, činim ono što volim, a to možete i vi.

Kategorije
Kolumna

U životu ništa nije crno-bijelo. Tako je i s prehranom

Siječanj nam lagano prolazi, a dijete, detoksi i kojekakvi preparati za mršavljenje iskaču na sve strane. Obećavaju se fantastični rezultati u izuzetno kratkom roku i iako smo svjesni one stare izreke ‘ako zvuči predobro da bi bilo istina – obično je tako’, kada je naše zdravlje u pitanju to zanemarujemo kako bismo što prije bili zadovoljni odrazom u ogledalu. ‘Idem sad na xy dijetu, a kad skinem kilograme ću se zdravo hraniti’. Zvuči poznato?

Svi smo bili u toj situaciji, nezadovoljni svojim izgledom krenemo istraživati kojom dijetom ćemo najbrže skinuti višak koji nas muči i nadobudno krenemo s najnovijom dijetom. Religijski se držimo svih uputa i zabrana koje dolaze uz nju, vidimo pomak brojke na vagi da bi nakon dva-tri tjedna odustali i vratili se starom načinu prehrane uz ‘nadoknađivanje’ u uživanju u hrani koja nam je bila zabranjena dok smo bili na dijeti te tako vratili izgubljeno i dodali još koji kilogram. Pa nakon nekog vremena opet krenemo s istim ciklusom s istim rezultatima. Zašto je to tako?

Zato što restriktivne dijete eliminiraju cijele skupine namirnica i stvaraju osjećaj uskraćenosti. Iako mogu dati kratkoročne rezultate, restriktivna priroda često dovodi do neravnoteže u prehrani i, što je još više zabrinjavajuće, potencijalnih zdravstvenih rizika. Osim rizika za zdravlje, često dolazi do poremećaja u prehrani ili nezdravog odnosa prema hrani. Tako često možemo čuti da određena namirnica deblja i da je ne smijemo jesti ili da je neka namirnica savršena i da baš nju moramo jesti kako bismo ubrzali metabolizam i skinuli kilograme.

Realnost je da u prehrani nije sve tako crno/bijelo. Ništa nije zabranjeno niti se treba u potpunosti izbaciti iz prehrane. Nema zabranjenih, ni savršenih namirnica. Bitna je ravnoteža kako bi zadovoljili energetske i nutritivne potrebe organizma u skladu s individualnim potrebama. Zašto nam je to tako teško prihvatiti?

Pravilna prehrana zahtijeva promjenu u načinu razmišljanja. Zahtijeva razumijevanje značaja uravnoteženih obroka, kvalitetnih sastojaka i utjecaja prehrane na naše zdravlje, a ne samo izgled. Ne obećava fantastične rezultate u kratkom vremenu nego zagovara dosljednost, strpljivost i osviještenost prilikom odabira naših obroka. Potiče nas na razmišljanje i osvještavanje što unosimo u naše tijelo i posljedice istoga. I nema određeni rok. Pravilna prehrana je nešto što podrazumijeva dugoročne promjene koje ćemo održavati do kraja života.

Dobro uravnotežena prehrana, bogata vitaminima, mineralima i antioksidansima, podržava bezbroj tjelesnih funkcija, od jačanja imunološkog sustava do popravka stanica. Hranjive tvari dobivene iz zdrave hrane neophodne su za održavanje razine energije, promicanje mentalne jasnoće i osiguravanje učinkovitog funkcioniranja naših organa i organizma

Pravilna prehrana moćna je preventivna mjera protiv kroničnih bolesti. Prehrana bogata antioksidansima, kojih ima u izobilju u voću i povrću, pomaže u borbi protiv oksidativnog stresa i upala, smanjujući rizik od bolesti poput bolesti srca, dijabetesa i određenih vrsta raka. Dugoročne dobrobiti pravilne prehrane daleko nadilaze estetiku, obuhvaćajući proaktivan pristup očuvanju zdravlja. Pozivam vas da početkom ove godine ne pokušavate nove dijete nego se posvetite uvođenju novih zdravijih navika i vrlo brzo ćete primijetiti pozitivne promjene. Ne samo što se tiče zdravlja nego i izgleda, jer gubitak viška kilograma i održavanje zdrave težine je samo jedna od nuspojava pravilne prehrane.

Kategorije
Kolumna

Tražite istinski osjećaj slobode i sreće? Prepustite se prirodi

Svi već znamo kako je tjelovježba i boravak u prirodi zdrav za naše tijelo. Svugdje čitamo i čujemo o tome kako poboljšati kvalitetu svog života, kako očuvati vlastito zdravlje, što jesti, što piti, koje namirnice kupovati, kako spavati… Da, ovaj tekst bavi se boljim životom, ali na jedan drugačiji način. Način koji opušta tijelo i rješava vas stresa, a pritom od vas traži da radite apsolutno ništa. Pri tome ne mislim na izležavanje u krevetu i gledanje omiljene serije (kolikogod to i sam volim) već na jednostavan boravak u prirodi (ne aktivnost, već jednostavno bivanje u prirodi – važna razlika).

Priroda! Divna, krasna, šarena i živa priroda, daleko od buke, daleko od užurbanog života i od stresa. U prirodi se svijet usporava, misli stišavaju i tijelo se počinje opuštati. Kad ste zadnji puta bili na nekoj zapuštenoj plaži gdje nema gužve ni buke? Samo vi, sunce i more, sjećate li se osjećaja? Ugodno zar ne. Prva stvar koju ćemo primijetiti kada se sami (ili skoro sami) nađemo okruženi prirodom jest opuštanje tijela. Buku prometa zamjenjuju ritmični udarci valova o plažu, miris jutarnje kave ili znojnih ljudi u tramvaju zamjenjuje miris soli i mora… Boravak i opuštanje u prirodi podrazumijeva sva naša osjetila zato odložite mobitel negdje daleko sa strane, budite sigurni da vas nitko i ništa ne ometa, nađite udobnu poziciju i neka priroda uđe u vas kroz sva osjetila i pravo opuštanje može početi.

Prvi osjet, vid. Naše oči svakodnevno upijaju tone informacija, a posao im ne olakšava višesatno buljenje u stotine ekrana koji su postali dio naše svakodnevice. Učinci prirode i njezinih boja na ljudsko oko su i fizički i psihički. Prirodni svijet nudi širok spektar boja, tekstura i uzoraka koji utječu na naše raspoloženje, percepciju i zdravlje. Promatranje te raznolikosti poboljšava vizualnu percepciju i potiče sposobnost oka da razazna zamršene detalje. Ova poboljšana vizualna percepcija nije samo estetski ugodna, već je korisna za kognitivni razvoj. Prirodne boje ugodno djeluju na oči i očne mišiće te se oni počinju opuštati, dok svjetlo igra vitalnu ulogu u regulaciji bioritma u što ulazi naše spavanje i budnost. Temperatura boje prirodnog svjetla mijenja se tijekom dana, od sramežljivih žućkastih nijansi jutarnjeg svjetla preko hladnijeg, plavičastog podnevnog svjetla do jarkih i strastvenih crvenila zalaska sunca . Ova varijacija temperature boje pomaže u sinkronizaciji naših unutarnjih tjelesnih satova i doprinosi boljoj kvaliteti sna.

Različite boje u prirodi mogu izazvati i širok raspon emocija. Na primjer, živopisno zelenilo bujnih šuma može stvoriti osjećaj mira dok vatreno crvene i narančaste boje zalaska sunca mogu izazvati osjećaj topline i uzbuđenja. Plavo nebo i vodene površine često donose osjećaj spokoja. To nije slučajno jer prirodne kombinacije boja izazivaju proizvodnju određenih neurotransmitera poput serotonina koji pozitivno utječu na raspoloženje. Dakle emocionalne reakcije na boju utječu pozitivno na ljudsko oko te mogu dovesti do smanjenja tjeskobe i poboljšanja mentalnog zdravlja. Sve to opisuje hipoteza biofilije koja govori kako je naš afinitet prema prirodi duboko ukorijenjen u našoj biologiji i evolucijskoj povijesti, a tjelesni i psihički odgovor na prirodne boje manifestacija je te veze.

Priroda osim svojih boja sadrži i svoje specifične mirise. Već sam spomenuo miris soli i mora, a osobno obožavam miris borove šume, odnosno crnogorice. Prirodni mirisi imaju snažan učinak na naše emocije. Arome cvijeća, drveća i bilja izazivaju osjećaj sreće, opuštenosti i zadovoljstva. Pojam aromaterapija veže se uz korištenje specifičnih mirisa za promicanje emocionalne ravnoteže i mentalnog zdravlja. Upravo to pokušavaju imitirati wellness centri uz razna eterična i mirisna ulja, ali doživljaj prirode nije limitiran samo na jedno osjetilo. Udisanje izraženih (ali ne preintenzivnih) mirisa smanjuje hormon kortizol koji je povezan uz stanje stresa i napetosti. Neki mirisi imaju analgetska svojstva odnosno pomažu u ublažavanju glavobolja i bolova u mišićima, dok drugi pozitivno utječu na razmišljanje i pamćenje.

Osim vida i mirisa, tu je još i sluh. Svakodnevnu buku prometa, zvonjavu mobitela i notifikacija zamjenjuju ugodniji zvukovi. Zvuk vjetra u krošnjama, sretnih i pjevnih ptica, zvuk valova, a kad smo već kod mora ne možemo izostaviti i zrikavce koji kao da nam govore ‘sve je dobro, opustite se’. Dokazano je da prirodni zvukovi snižavaju krvni tlak i otkucaje srca. Nježni, ritmični zvukovi prirode potiču stanje mira što dovodi do poboljšanog kardiovaskularnog zdravlja. Ostvaruje se miran ambijent koji je pogodan za ljudski živčani sustav, smanjuje se razina stresa, a povećava se opuštenost. Čak i odsutnost zvukova, odnosno tišina, pomaže u smirivanju tijela i misli. Upravo u ovakvom ambijentu život postaje jasniji i možda se baš u tome trenutku mira i opuštenosti ispred vas pojavi rješenje za problem koji vas muči. Za potpuni doživljaj trenutka i povezanosti s prirodom tu je još osjet dodira.

Osjetite vlažnu travu ispod sebe, napipajte hrapavo i staro drvo ili mekanu mahovinu, protrljajte noge u pijesku ili među kamenčićima. Kolikogod su odjeća i obuća korisni, naše je tijelo dio prirode te, da bi ju u potpunosti upili, želimo se s njom spojiti i dodirom. Idući put kad ste u šetnji ili na planinarenju, izujte cipele i čarape, prohodajte malo po zemljanom puteljku ili travi te uđite u obližnji potok. U vama će se probuditi zanimljivi osjećaj slobode i sreće. Teksture i temperature koje nalazimo u prirodi pružaju bogato osjetilno iskustvo. Svjesni dodir u prirodi, kao što je to osjećanje teksture kore drveta, može pomoći pojedincima da ostanu prisutni i usredotočeni. S razlogom se prirodni elementi poput vode, blata i kamenja koriste u terapeutskim praksama.  Hidroterapija i topli/hladni tretmani za ublažavanje boli i nelagode ustaljena su praksa u wellness centrima, ali otići na izvor takvih podražaja ima još jači učinak. Između ostaloga, postoje istraživanja koja sugeriraju kako kontakt s mikrobiotom u tlu u prirodnom okruženju može ojačati imunološki sustav i smanjiti rizik od autoimunih bolesti i alergija.

Najjednostavnije rješenje često je ono najbolje. Umjesto skupih terapija i masaža ponekad je bolje maknuti se od svakodnevnog života u prirodu i ne raditi ništa. U toj riječi ‘ništa’ sadržano je sve ono važno. Idući put kad se nađete u prirodi ispraznite glavu i doživite ju kroz sva osjetila. Boje, mirisi, zvukovi i teksture dio su ukupnog trenutka, a kao završni dio slagalice dolazimo mi sami jer smo i mi dio prirode. Odjednom tijelo postaje lagano, opušteno i sretno, životni problemi postaju manji i u vama se budi spokoj i osjećaj da će sve biti dobro.

Kategorije
Kolumna

Glazba i ritam koji nas pokreće

Proklinjem dan kada sam si za zvuk svoje budilice stavio među najdražim pjesmama. Zašto dovraga? Zato što je u roku par teških jutarnjih buđenja izašla iz užeg kruga najslušanijih pjesama i preselila se na novu adresu, u kvart ‘ne želim ni čuti za nju’. No, imam li ju i dan danas kao zvuk budilice? Apsolutno! Ne nužno jer volim mučiti samog sebe ili zato što mi fali pokoja daska u glavi (iako ima istine i u tome) već zato što znam koliko me dotična pjesma pokreće i puni energijom (ponekad i bijesom, ali hej!, ustanem se iz kreveta). Glazba je snažna pokretačka i motivacijska sila te nije bez razloga postala sastavni dio naših života. Ljudi uživaju u glazbi na različite načine. Dok jedni slušaju glazbu kako bi se smirili, drugima pomaže u koncentraciji, trećima pomaže u borbi s problemima i emocijama, dok neke puni adrenalinom i voljom za kretanje (divljanje). Osobno, ubrajam se u posljednju skupinu, a ovim tekstom htio bih se osvrnuti upravo na pokretačku i motivacijsku snagu koju glazba nosi sa sobom.

‘Joj, daj pusti nešto jače, trebat će nam’, govori prijatelj dok zajedno treniramo, a u pitanju je posljednji set i posljednja runda treninga. Tijelo je već umorno i misli kako je limit već dostiglo, no tvrdoglavi i uporni guramo dalje jer upravo sada dolazi pravi izazov, a kao posljednja slamka spasa tu je glazba. Srećom imamo sličan glazbeni ukus pa znam točno što će nas obojicu pokrenuti. Iz zvučnika kreće pjesma, a s njom i mi u nemilosrdnu završnicu već prokleto teškog treninga. Na neku čudnu foru, ova se runda činila najlakšom. Tijelo je u bolnoj agoniji, ali u glavi se cijeli set činio jednostavan i kratak. Nalet energije i adrenalina, čiji je izvor bio zvučnik, pomogao nam je u postizanju nemogućeg i nadljudskog. OK, šalim se, ali ‘nabrijavajući’ učinak glazbe je postojan i pomaže nam iz sebe izvući onaj zadnji postotak energije i to u ključnom trenutku kada mislimo odustati.

No, da ne pričam gluposti potvrdilo je i više znanstvenih istraživanja koja su ustvrdila korelaciju između slušanja glazbe i boljih rezultata u sportskim aktivnostima. U jednom takvom istraživanju ispostavilo se da su trkači, koji su slušali glazbu s jačim ritmom, istrčali zadanu dionicu u kraćem vremenu i s manjim osjećajem napora u odnosu na ispitanike koji su istu aktivnost radili bez prisutnosti glazbe. Ritmički udarci glazbe često potiču brže pokrete i pomažu u održavanju visokog tempa tijekom sportske aktivnosti. No glazba ne utječe samo na izvedbu već i na motivaciju. Znalo se događati (i dan danas se događa) da na trčanje krenem ne zato što mi se ide ili zato što mi je takav plan treninga, već čisto jer su me određene pjesme pokrenule na to. Želim ih slušati, a da pritom ne porazbijam sve u stanu od skakanja (znam, rekao sam da mi fali pokoja u glavi). Upravo se toj pokretačkoj snazi glazbe možemo i trebamo prepustiti. Zaplešite, zapjevajte, pokrenite se, činite sve na što vas glazba potiče.

Glazba nosi energiju, motivaciju, podiže raspoloženje i gura nas naprijed te ju u tom smislu moramo iskoristiti. Ovdje ne govorim nužno samo o bavljenju sportskim aktivnostima, već o svakodnevnim, životnim aktivnostima. Nemam snage za čišćenje? Daj onu ludu plejlistu gdje mogu pjevati i skakati! Kuham ručak? Daj novi album onog tvog izvođača, baš je dobar! Moram napisati tekst? Hm, neka umirujuća, inspirativna plejlista ide! Brza i ritmička glazba s pozitivnim tempom pomaže da se osjećate energično i uzbuđeno. Ovakva glazba može biti posebno korisna kada trebate započeti dan s entuzijazmom ili pripremiti se za izazovne zadatke. Opuštajuća glazba pomaže u smanjenju stresa i tjeskobe te vas oslobađa negativnih misli što je posebno korisno kada se suočavate s visokim razinama stresa ili pritiska. Pjesme koje imaju osobno značenje ili koje se odnose na vaše ciljeve mogu vas dodatno motivirati. Glazba može potaknuti emocionalnu povezanost s vašim ciljevima i podsjetiti vas na njihovu važnost.  Ne treba zaboraviti i na tekst glazbe. Optimistični tekstovi, poruke i melodije poboljšavaju raspoloženje te potiču pozitivno razmišljanje što vam može pomoći u suočavanju s teškim izazovima ili u njihovom rješavanju s konstantnim pozitivnim stavom u glavi.

Glazba nosi energiju, motivaciju, podiže raspoloženje i gura nas naprijed te ju u tom smislu moramo iskoristiti. Ovdje ne nužno riječ samo o bavljenju sportskim aktivnostima, već o svakodnevnim, životnim aktivnostima

Uz pozitivne misli, koncentraciju, motivaciju i dobre ritmove vežu se bolji rezultati i uspjesi kakve god prirode oni bili. Važno je istaknuti kako glazbene preferencije i njen utjecaj na motivaciju mogu varirati od osobe do osobe. Ono što mene motivira ne mora nužno motivirati i vas dok glazba koja vas pokreće ne mora imati isti utjecaj na druge. Stoga je važno istražiti i pronaći glazbeni stil, pjesme i plejliste koje usmjeruju vašu koncentraciju, motivaciju i energiju na ciljeve i zadatke. Ipak, pjesme energičnog, živog ritma sa snažnom i pozitivnom porukom najčešće su te na koje tijelo nesvjesno reagira u potrazi za ritmom života. Zato i dalje imam onu istu prokletu budilicu koja me budi svakoga jutra. Tijelo se iz mirnog sna budi i ulazi u prvu brzinu i stav ‘OK, let’s do this s…t’. Jednom kada vas ta sila pokrene ništa vas ne može zaustaviti, ostajete samo vi i ritam uz koji sigurnim korakom gazite sve prepreke i probleme.

Kategorije
Kolumna

Kontinuitetom do uspjeha (i kad je najteže)

Ima onih dana kada vam se ništa ne da. Kada se jednostavno ustajanje iz kreveta čini kao uspjeh, a svi dnevni zadaci kao nemoguća misija. Ima dana kada tijelo jednostavno ne funkcionira i kada nam je zadnje na pameti trening. No čak i u takvim danima možemo napraviti korak prema našem cilju.

Priznajem, zimski sam tip i kudikamo lakše podnosim hladnoću nego vrućinu. Za vrijeme pretoplih ljetnih dana moja motivacija za bilo kakav fizički rad u debelom je minusu. Najradije bih se zatvorio u klimu i čekao neke hladnije, meni sretnije dane no znam da mi tijelo traži kretanje i fizičku aktivnost. Preko neke stvari navlačim tenisice na noge, puštam si najdraže motivirajuće pjesme ne bi li me one barem malo oraspoložile i krećem u ranojutarnju trkačku muku. Znojim se i teško dišem već na prvom kilometru, ali sad kad sam krenuo nema smisla stati i odustati. Dovršit ću svoju rutu pa makar mi to bilo zadnje, a na sat i tempo ne želim ni gledati.

Nakon teških, znojnih 10 kilometara ulazim direktno pod hladan tuš i pokušavam doći k sebi. Srce udara ritam kao da je na nekom rejv partiju, a više ne znam cijedi li se to s mene voda ili znoj. Jedino što znam je da sam istu rutu mjesec i pol ranije trčao s daleko većom lakoćom i podosta bržim tempom. ‘Što je sa mnom? Postajem sve gori! Ovo nema smisla!’ pomišljam u sebi dok ispijam drugu litru vode u dvije minute. U cijelom tom bunilu i unutarnjoj svađi mene i mog alter ega sjetim se mudrih riječi svog starog, ‘kontinuitet je bitan’.

Te je riječi ponavljao skoro od kada znam za sebe, a njihovo puno značenje dugo nisam u potpunosti shvaćao. Kao tinejdžer pune glave koji je cijelu srednju prošao uz kampanjsko učenje taj sam izraz smatrao kao još jedan trik roditelja da me maknu s kompjutera. Na faksu su mnoge stvari funkcionirale drugačije i jedan dio tih riječi počeo mi je dolaziti u glavu (pogotovo kada se spremaš izaći na komisijski rok iz jednog od težih ispita). Mnoge stvari ne mogu se naučiti i napraviti preko noći već je za njih potreban konstantni trud i napor, a to na kraju čak i ne garantira uspjeh (prokleti profesori). No tek suočen sa ‘stvarnim’ životom te su mi riječi u potpunosti sjele. Do cilja nema prečaca i kolikogod se nekada nemogućim i dalekim cilj činio, najsigurniji put do njega su sigurni i kontinuirani koraci.

Izlazim iz tuša, psujem sebi u bradu 573. put. Znam da je ovaj trening bio daleko od prikaza mojeg stvarnog stanja jer vremenski uvjeti odrade svoje no kroz sav taj znoj nazire se zadovoljan smiješak. Ustao sam se iz kreveta rano, protiv svoje volje, obukao tenisice i istrčao što sam mogao. Još jedan mali, kontinuirani korak koji se pridodaje većem zbroju na mom trenažnom putu. Cilj je i dalje daleko, ali sada je ipak za jedan korak bliži.

No, postoje dani pa čak i tjedni kada sve napravimo kako treba, ni iz čega nađemo volju za vježbanjem i odradimo trening. Kad ono, umjesto da postaje lakše, sve postaje teže. Opterećenja koja su se do neki dan činila laganima, danas su gotovo nemoguća, intenzitet koji nam je prije bio zagrijavanje sada nam je cijeli trening. I to je zapravo sasvim normalno. Tijelo ima svoj ritam i periode kada funkcionira sve bolje i jače dok se nekada čini kao da se krećemo unazad. U tim situacijama treba slušati svoje tijelo, promijeniti vrstu treninga, smanjiti opterećenje ili uzeti veći odmor. No bitno je ne odustati! Prirodno je da svakim danom želimo biti bolji, da svakim treningom želimo moći napraviti više i jače no ponekad je pogrešno uspoređivati se iz dana u dan.

Put do cilja i uspjeha nije linearan već na njemu postoje brojni sitni padovi, skokovi i stagnacije. Međutim, ono što je u tome trenutku najbitnije je odmaknuti se nekoliko koraka unazad i sagledati cijelu sliku. Usporediti gdje sam to sada, a gdje sam bio prije pola godine, godinu, pet godina. Tek tada vidimo zbroj svih tih sitnih, kontinuiranih koraka i što smo sve postigli. Uvijek će biti teških dana kada se svaki kilometar čini kao vječnost, a svako opterećenje sazdano od olova, no u tim trenutcima sjetite se mudrih riječi velikog čovjeka (koje me prate cijeli život), ‘kontinuitet je bitan’.

Kategorije
Kolumna

Pilates, joga, trčanje? Ne treba vam Life coach da vam kaže kako kvalitetno živjeti

Jeste li ljetni ili zimski tip? Premda zvuči jednostavno, kad je u pitanju energija koju trošimo tijekom dana, ipak postoje neke ‘sitne’ razlike. Ljeti nas iscrpljuju visoke temperature, zimi trošimo energiju da se zagrijemo, a uz sve to trebamo normalno funkcionirati –  obavljati svoje svakodnevne obaveze.

Jedna od tih obaveza, zaista se nadamo da je tako, odnosi se i na neku rekreativnu aktivnost. Bez obzira idete li u teretanu, vježbate jogu, trčite li na traci ili po šumskim stazama i gradskim parkovima, preferirate pilates ili neku borilačku vještinu, vaša energija se dodatno topi i ljeti i zimi, onemogućavajući vas da svoje dane ispunite i proživite baš onako kako ste si zamislili. Što učiniti i kako funkcionirati, pogotovo ljeti? Evo nekoliko napomena koje će vam pomoći de se oporavite i od vremenskih nepogoda i od napornih treninga.

Vjerojatno ste čuli mali milijun savjeta kako vratiti energiju nakon treninga, od tko zna kakve prehrane do ne uvijek zdravih napitaka, pa i tableta. No dvije su stvari važnije od svega: hidracija i san. Bez toga nema kvalitetnog oporavka. Možda će vam se činiti da ste dan nakon treninga spremni za još, možda i poželite pojačati ritam treninga, no znajte da ako se niste kvalitetno odmoriti i rehidrirali, tad će vam se umor s vremenom nakupiti i pretvoriti u stres. A onda su moguće i ozljede, pad motivacije i na kraju odustajanje od onoga što vas je očito itekako radovalo. Stoga, što god pročitali ili vam netko preporučio, znajte da su odmor i dovoljno vode temelj onoga što očekujete od oporavka.

Naravno, prehrana – pametno osmišljena, raznovrsna i uravnotežena – pri vrhu je uvjeta kvalitetnog oporavka. Naučite kako djeluju ugljikohidrati ili proteini, kako se sanira stres mišića i kako osloboditi hormone potrebne za regeneraciju. Ako niste sigurni u sebe, potražite savjet nutricionista, ti ljudi mogu kvalitetno procijeniti vaše tjelesno stanje i potrebe.

Nemojte zaboraviti ni na kvalitetno istezanje nakon bilo koje tjelesne aktivnosti. Rekreativci u pravilu ne vole istezanje jer su najčešće umorni od treninga i završno istezanje smatraju dodatnim umaranjem. No, to nije tako. Istezanjem povećavamo fleksibilnost, smanjujemo stres i ublažavamo bol mišića potrošenih treningom. Ako vam je logično da se zagrijete prije treninga, onda prihvatite i realnost da je istezanje uobičajeni i neophodni dio trenažne aktivnosti. Stoga, ne samo da ga ne smijete ignorirati, nego mu treba pridati i dosta pažnje i vremena.

Hidracija, odmor, prehrana i istezanje četiri su stvari oko čije potrebe nema diskusije. Ako vas trener savjetuje i zanemari ijednu od tih stvari, razmislite o promjeni trenera.Možemo uvijek raspravljati o načinima treninga, vrsti i intenzitetu rekreacije, no ne i o tome kako se ‘vratiti u život’.

Svi drugi savjeti su sekundarne važnosti. Ne mislimo pritom da recimo ledena kupka neće pomoći, da kvalitetna medicinska ili relax masaža nije dobrodošla, pa i da dodaci prehrani nisu dobra stvar, no sve to je ipak daleko od najvažnijeg. Cilj je obuhvatna i prirodna regeneracija, ona nam vraća kvalitetu života i omogućava nam produktivnost i potencijal da napredujemo u svojoj rekreativnoj aktivnosti.

Na kraju, pročitajte još jednom ovaj tekst, možda vam je promaknulo da su svi izrečeni savjeti primjenjivi i na život bez značajnije tjelesne aktivnosti. Pojednostavljeno rečeno, pijte puno vode, spavajte dovoljno i pripazite na prehranu. Nema nikakve sumnje da ćete se bolje osjećati, biti manje skloni umoru i stresu, a opća kvaliteta vašeg života će biti na jednoj višoj razini.

Kategorije
Kolumna Život

Savršena playlista za dobar trening

Više znanstvenih istraživanja dokazala su pozitivnu korelaciju između slušanja poticajne glazbe i boljih rezultata u dugotrajnim, aerobnim aktivnostima. Ispitanici koji su slušali glazbu s jačim ritmom istrčali su zadanu dionicu u kraćem vremenu i to s manjim osjećajem napora u odnosu na ispitanike koji su istu aktivnost radili bez prisutnosti glazbe. Kako i zašto je to moguće?

Trenirati sam ili u paru? Brza, kratka dionica ili lagana dužina? Trčati s muzikom ili bez nje? Česta su to pitanja koja zamaraju trkače, a na njih ne postoji jedinstveni ispravan odgovor. Dok se jedni gube u laganim dužinama i razgovoru uz društvo drugih trkača, drugi prate nemilosrdan ritam unaprijed pomno određene playliste za postizanje osobnih rekorda.

Neeeeeeee!, vrištim u sebi sekundu nakon što je jedna slušalica odlučila okončati svoj život i prestati s jedinom funkcijom za koju je stvorena. Gubim ritam, motivacija pada, čujem svoje frustrirano disanje i psovke koje si pod bradu govorim. Tragedija se dogodila baš za vrijeme odlične pjesme uz koju mi je lagano pratiti ritam i održavati svoju trkačku zonu. Gadan je to problem svih nas koji svoje treninge volimo odrađivati uz nabrijavajuće i motivirajuće ritmove najdražih pjesama. Na našu sreću, takvi se problemi događaju uistinu rijetko, a brojne pozitivne strane slušanja glazbe tijekom treninga višestruko nadmašuju ovakve male neugodnosti.

Više znanstvenih istraživanja dokazala su pozitivnu korelaciju između slušanja poticajne glazbe i boljih rezultata u dugotrajnim, aerobnim aktivnostima. Ispitanici koji su slušali glazbu s jačim ritmom istrčali su zadanu dionicu u kraćem vremenu i to s manjim osjećajem napora u odnosu na ispitanike koji su istu aktivnost radili bez prisutnosti glazbe. Kako i zašto je to moguće?

Motivacija

Glazba je dio našeg svakodnevnog života i često ju slušamo kada smo sretni, tužni, ljuti, nabrijani… Svima nam se barem jednom u životu dogodilo da čujemo svoju najdražu pjesmu negdje vani u prolazu i odmah poželimo plesati, skakati, pjevati… Motivacijski utjecaj glazbe je izniman. Prave pjesme mogu vas natjerati da u sekundi izletite iz kreveta spremni na osvajanje Everesta ili nama bliže, na jak trkački trening. Glazba je tu da pretvori „joj, ne da mi se, umoran sam“ razmišljanje u „ma daj, idemo otrčati tu peticu, mogu ja to“. Motivacijski utjecaj ne odnosi se samo na početak aktivnosti već vas glazba tjera dalje, brže, više i za vrijeme treninga. Ispred vas se nalazi posljednji kilometar naporne dužine i vaše su noge teške, umorne, spremne usporiti i gotovo odustati. No, upravo u tom trenutku čujete prve taktove nabrijavajuće pjesme koja vas svojim ritmom, tekstom i cijelim pozitivnim ozračjem ganja, tjera i gura do vašeg cilja. Kao meni osobno drage pjesme koje me uvijek potaknu na kretanje izdvojio bih Red Hot Chilli Peppers – Can’t Stop i Dua Lipa – Physical.

Podizanje raspoloženja

Čak i kada nam je najteže, glazba je tu das nas podigne i gura dalje. Slično kao i na motivaciju, glazba izrazito utječe na naše raspoloženje. Vesele, radosne i energične pjesme u kombinaciji s tjelesnom aktivnosti podižu razinu endorfina i adrenalina u organizmu. To kao posljedicu nosi bolje raspoloženje, veću izdržljivost i toleranciju na bol (umor). Određene pjesme pomažu nam maknuti misli s negativnih stvari u životu, poslovnog stresa i ostalih problema na pozitivnu i fokusiranu stranu koja nam je potrebna za dobar trening. Uz bolje raspoloženje, pozitivne misli i dobre ritmove vežu se i bolji rezultati, a za opuštajuće pjesme uz koje je nemoguće biti ne nasmiješen izdvojio bih izdvojio bih Rudimental – These Days i Ellie Goulding – Burn.

Održavanje ritma

Postoje dani kada teško održavate konstantan ritam, mučite se sa svojim uobičajenim tempom i ne osjećate se lagano kao inače. Upravo u tim trenutcima glazba uskače kao veliki pomoćnik. Istraživanja su pokazala kako je za trkače idealna glazba ona koja drži tempo 120 – 130 otkucaja u minuti što odgovara kadenci tj. ritmu koraka. Ljudska glava automatski usklađuje brzinu i tempo trčanja s glazbom koju slušamo što u prijevodu znači da ćete lakše i duže držati određeni tempo uz prave pjesme. Osim držanja tempa, glazba je tu da nas pogurne iznad vlastitih granica. Često za kraj treninga ili utrka imam izbor nabrijavajućih i brzih pjesama koje preuzimaju kontrolu nad mojim nogama. Energične i brze pjesme će iz vas izvući i posljednju rezervu snage koju niste ni znali da imate, a za to su savršene Pendulum Witchcraft ili Foo Fighters – All My Life.

Osjećaj umora

Glazba za vrijeme intenzivnog treninga pomaže da trkač duže ostane u zoni, izgubi se u svojim mislima i ne obraća toliku pozornost na iscrpljenost. Upravo je manji osjećaj umora jedna od najznačajnijih karakteristika trčanja s glazbom. Kada se izgubimo u playlisti dobrih pjesama, misli nam odlutaju na neka druga, sretna mjesta i uspomene koje vežemo uz te pjesme. Kada glava ne razmišlja konstantno o svakom koraku, tempu ili prevaljenoj udaljenosti, tijelo se opusti, racionalnije troši energiju i smanjeno doživljava umor. Pomno složena playlista pomaže vam da istrčite više, duže i to bržim tempom nego inače. Među pjesme koje mi pomažu da se izgubim u mislima i zaboravim na napor izdvojio bih Within Temptation – Faster i Rudimental – Right Here.

Novi set slušalica je spreman, playlista obnovljena, a ispred mene nalazi se opasna dionica od 15 kilometara nepreglednog terena, oštrih uspona, divljih životinja, aktivnih vulkana i nabujalih rijeka. Naravno, to mi trenutno ne predstavlja nikakav problem jer sam uz glazbu spreman na najveće izazove. Htio bih napisati još nekoliko zaključnih riječi no pozitivna i motivirajuća pjesma već je krenula, a s njom i moji lagani i sretni koraci u novu trkačku avanturu…

Kategorije
Kolumna Zdravlje

Razmislite što je višak, a gdje ste u manjku

Činjenice su da nećete skinuti kile ako samo vježbate, a ne brojite unos kalorija, da nije dovoljno da trenirate dva puta tjedno, da joga nije nužno put k mirnijem umu, da Pilates ne garantira vretenaste mišiće i zdrava leđa, da možete isto trenirati bez obzira na godine… Zato, usporite i promislite o prioritetima za trajnu promjenu

Opet je došlo doba godine kad se podvlače crte, rade bilance i planovi za novu sezonu. Časopisi pišu o novim trendovima, treneri savjetuju, lansiraju se novi programi vježbanja.i onda se sve opet lijepo i potiho vrati u kolotečinu. Tko je kriv (zeko nije) i zašto se tako teško prebacujemo iz jedne realnosti u drugu? Mislim da postoji više razloga, a jedan od najvažnijih je da treba detektirati što uopće želimo postići, koji su nam prioriteti i čega ćemo se trebati odreći da ostvarimo naše ciljeve.

Neće nam valjati računica ako nismo spremni na odricanja, neka kratkoročna, a mnoga dugoročna, koja zapravo vode k uspješnoj i trajnoj promjeni. Čini mi se da je tako u svim područjima života, a ne samo u sportu.

Fitnes industrija, kao i svaki drugi vid trgovine želi na nama zaraditi, pa tako ciklički lansira nove trendove. Isto je s modom, Lifestyleom, prehranom itd. Skoro se nemoguće snaći, naročito ako nemate filtere koji će vam pomoći da prepoznate i procijenite što se uopće nudi.

Nažalost, sve sto je važno i na što bismo trebali usmjeriti pažnju je sve dalje i dostupno je samo malom broju ljudi koji su imali sreće, upornosti i pameti da shvate na koji način mogu živjeti zdravo, biti u formi i pritom i dalje voditi normalan život. Možda zvučim malo pesimistično, ali zapravo je sve baš kako treba biti.

Svaka roba ima kupca, svatko bira što mu se sviđa i uz malo sreće svatko kad tad nađe ono što traži. Brojke će često ići u korist površnog, gole guze u kadru, broju lajkova, skinutih kila u rekordnom vremenu, aplikacija koje znaju bolje od vas, ali sve te stvari najčešće nemaju veze s kvalitetom.

Činjenice su da nećete skinuti kile ako samo vježbate, a ne brojite unos kalorija, da nije dovoljno da trenirate dva puta tjedno, da joga nije nužno put k mirnijem umu, da Pilates ne garantira vretenaste mišiće i zdrava leđa, da možete isto trenirati bez obzira na godine…

I zato usporite, smislite što vam je višak, a gdje ste u manjku, potražite, pitajte i donesite mudre odluke, tako da ova godina ipak bude baš kako ste si poželjeli.

Kategorije
Kolumna Zdravlje

Zabluda fitness industrije ili istina i mit o trbušnjacima

Pitam se hoćemo li se ikada riješiti predrasuda vezanih uz važnost trbušnih mišića, naročito ravnih trbušnih ili tzv. six-packa. Jedna od većih zabluda je da su takvi “savršeni” trbušnjaci znak izuzetno funkcionalnog, snažnog, zdravog tijela te garancija zdravlja kralježnice. Koliko samo puta čujem rečenicu, bole me leđa trebam jačati trbušnjake. Zašto ne leđnjake?

Za početak bih voljela reći da je vidljivost određenih mišićnih skupina, tzv. definicija, uglavnom pitanje strogog režima prehrane kojim se smanjuje postotak potkožnog masnog tkiva. Iako je visceralna masnoća često opasnija za zdravlje i teže se gubi, mislim da je za ovaj tekst zanimljivija ova prva kategorija. Većina ljudi kojima “izrezani” izgled nije prioritet (a redovito treniraju) će moći napipati svoje trbušnjake ispod debljeg ili tanjeg sloja masti. Dakle, ako želite da se nešto vidi, postotak masti mora biti nizak. Za žene sportašice on se kreće od 12 do 14 posto, za većinu žena koje redovito treniraju (rekreativno) varira od 18 do 24 posto.

Za muškarce su brojke malo drugačije. Sportaši tako variraju od 5 do 13 posto, a rekreativci imaju od 17 do 24 posto potkožnog masnog tkiva.

Iz iskustva sad već davnih bilderskih dana, moram reći da mi nije bilo lako postići natjecateljsku formu u smislu dobrog omjera i zadržavanja teško stečene mišićne mase i što nižeg postotka masti, kako bi se sve mišićne skupine što bolje vidjele tj. kako bi bile što bolje definirane.

Puno lakši dio priprema forme za natjecanje je sam trening, koji se obično dijelio na aerobni i anaerobni, pa smo tako trenirali dva puta dnevno. Bitno teži dio je vrlo strogi režim prehrane, koji je značio unos od max. 1.200 kalorija na dan i tako 10 do 12 tjedana. Da bismo izgubili jedan kilogram potkožnog masnog tkiva trebamo unijeti 7.000 kalorija manje nego što potrošimo dnevnom aktivnosti i potrošnjom našeg bazalnog metabolizma. Iz te perspektive jasno je da mi je moj dragi prijatelj i kolega prof. Žarko Stojić prenio jednu od najvećih trenerskih mudrosti kad je nezadovoljan mojom formom rekao: Mala, ne možeš toliko trenirat’ koliko možeš pojesti. Skoro da je nemoguće stvoriti kalorijski deficit od 7.000 kalorija na dan i to iz više razloga: nedovoljno vremena (što za trening, što za oporavak), nedovoljno (dugoročno) izdržljivosti za takav trening, velika mogućnost ozljeda.

Dakle, jedina mogućnost je vrlo stroga disciplina pred frižiderom, a o alkoholu bolje da i ne govorimo. Uz to, nemojmo zaboraviti da se nerijetko koriste raznim nedozvoljenim preparatima, koji značajno olakšavaju fazu regeneracije, sagorijevanja masti, ubrzavanja metabolizma, itd.

Cijena takvog izgleda je očito vrlo visoka i sa zdravstvenog aspekta. Nizak postotak potkožnog masnog tkiva može izazvati hormonalne poremećaje. Kod žena se to može manifestirati izostankom menstruacije, oslabljenim kostima i poremećenim radom metabolizma. Kod muškaraca dolazi do pada razine testosterona te mnogih drugih disfunkcija.

Nadam se da sam barem malo zaljuljala postolje jednom od mitova fitnes industrije. Izgled često vara, iskusili smo to na mnogim trkama gdje su nas nonšalantno prešli trkači, ljudi koji možda na startu nisu izgledali kao da su baš u super formi. S druge strane, isto tako znam ljude koji izgledaju kao reklama za fitnes magazin, a nisu u stanju čučnuti, a kamoli potrčati.

Zato samo pametno i opušteno uživajte u zasluženoj hladnoj pivici.

grey logo bijeli
  • MARKETING
  • IMPRESUM
  • UVJETI KORIŠTENJA
  • O NAMA
  • KONTAKT