Kategorije
Kolumna Zdravlje

Razmislite što je višak, a gdje ste u manjku

Činjenice su da nećete skinuti kile ako samo vježbate, a ne brojite unos kalorija, da nije dovoljno da trenirate dva puta tjedno, da joga nije nužno put k mirnijem umu, da Pilates ne garantira vretenaste mišiće i zdrava leđa, da možete isto trenirati bez obzira na godine… Zato, usporite i promislite o prioritetima za trajnu promjenu

Opet je došlo doba godine kad se podvlače crte, rade bilance i planovi za novu sezonu. Časopisi pišu o novim trendovima, treneri savjetuju, lansiraju se novi programi vježbanja.i onda se sve opet lijepo i potiho vrati u kolotečinu. Tko je kriv (zeko nije) i zašto se tako teško prebacujemo iz jedne realnosti u drugu? Mislim da postoji više razloga, a jedan od najvažnijih je da treba detektirati što uopće želimo postići, koji su nam prioriteti i čega ćemo se trebati odreći da ostvarimo naše ciljeve.

Neće nam valjati računica ako nismo spremni na odricanja, neka kratkoročna, a mnoga dugoročna, koja zapravo vode k uspješnoj i trajnoj promjeni. Čini mi se da je tako u svim područjima života, a ne samo u sportu.

Fitnes industrija, kao i svaki drugi vid trgovine želi na nama zaraditi, pa tako ciklički lansira nove trendove. Isto je s modom, Lifestyleom, prehranom itd. Skoro se nemoguće snaći, naročito ako nemate filtere koji će vam pomoći da prepoznate i procijenite što se uopće nudi.

Nažalost, sve sto je važno i na što bismo trebali usmjeriti pažnju je sve dalje i dostupno je samo malom broju ljudi koji su imali sreće, upornosti i pameti da shvate na koji način mogu živjeti zdravo, biti u formi i pritom i dalje voditi normalan život. Možda zvučim malo pesimistično, ali zapravo je sve baš kako treba biti.

Svaka roba ima kupca, svatko bira što mu se sviđa i uz malo sreće svatko kad tad nađe ono što traži. Brojke će često ići u korist površnog, gole guze u kadru, broju lajkova, skinutih kila u rekordnom vremenu, aplikacija koje znaju bolje od vas, ali sve te stvari najčešće nemaju veze s kvalitetom.

Činjenice su da nećete skinuti kile ako samo vježbate, a ne brojite unos kalorija, da nije dovoljno da trenirate dva puta tjedno, da joga nije nužno put k mirnijem umu, da Pilates ne garantira vretenaste mišiće i zdrava leđa, da možete isto trenirati bez obzira na godine…

I zato usporite, smislite što vam je višak, a gdje ste u manjku, potražite, pitajte i donesite mudre odluke, tako da ova godina ipak bude baš kako ste si poželjeli.

Kategorije
Kolumna Zdravlje

Zabluda fitness industrije ili istina i mit o trbušnjacima

Pitam se hoćemo li se ikada riješiti predrasuda vezanih uz važnost trbušnih mišića, naročito ravnih trbušnih ili tzv. six-packa. Jedna od većih zabluda je da su takvi “savršeni” trbušnjaci znak izuzetno funkcionalnog, snažnog, zdravog tijela te garancija zdravlja kralježnice. Koliko samo puta čujem rečenicu, bole me leđa trebam jačati trbušnjake. Zašto ne leđnjake?

Za početak bih voljela reći da je vidljivost određenih mišićnih skupina, tzv. definicija, uglavnom pitanje strogog režima prehrane kojim se smanjuje postotak potkožnog masnog tkiva. Iako je visceralna masnoća često opasnija za zdravlje i teže se gubi, mislim da je za ovaj tekst zanimljivija ova prva kategorija. Većina ljudi kojima “izrezani” izgled nije prioritet (a redovito treniraju) će moći napipati svoje trbušnjake ispod debljeg ili tanjeg sloja masti. Dakle, ako želite da se nešto vidi, postotak masti mora biti nizak. Za žene sportašice on se kreće od 12 do 14 posto, za većinu žena koje redovito treniraju (rekreativno) varira od 18 do 24 posto.

Za muškarce su brojke malo drugačije. Sportaši tako variraju od 5 do 13 posto, a rekreativci imaju od 17 do 24 posto potkožnog masnog tkiva.

Iz iskustva sad već davnih bilderskih dana, moram reći da mi nije bilo lako postići natjecateljsku formu u smislu dobrog omjera i zadržavanja teško stečene mišićne mase i što nižeg postotka masti, kako bi se sve mišićne skupine što bolje vidjele tj. kako bi bile što bolje definirane.

Puno lakši dio priprema forme za natjecanje je sam trening, koji se obično dijelio na aerobni i anaerobni, pa smo tako trenirali dva puta dnevno. Bitno teži dio je vrlo strogi režim prehrane, koji je značio unos od max. 1.200 kalorija na dan i tako 10 do 12 tjedana. Da bismo izgubili jedan kilogram potkožnog masnog tkiva trebamo unijeti 7.000 kalorija manje nego što potrošimo dnevnom aktivnosti i potrošnjom našeg bazalnog metabolizma. Iz te perspektive jasno je da mi je moj dragi prijatelj i kolega prof. Žarko Stojić prenio jednu od najvećih trenerskih mudrosti kad je nezadovoljan mojom formom rekao: Mala, ne možeš toliko trenirat’ koliko možeš pojesti. Skoro da je nemoguće stvoriti kalorijski deficit od 7.000 kalorija na dan i to iz više razloga: nedovoljno vremena (što za trening, što za oporavak), nedovoljno (dugoročno) izdržljivosti za takav trening, velika mogućnost ozljeda.

Dakle, jedina mogućnost je vrlo stroga disciplina pred frižiderom, a o alkoholu bolje da i ne govorimo. Uz to, nemojmo zaboraviti da se nerijetko koriste raznim nedozvoljenim preparatima, koji značajno olakšavaju fazu regeneracije, sagorijevanja masti, ubrzavanja metabolizma, itd.

Cijena takvog izgleda je očito vrlo visoka i sa zdravstvenog aspekta. Nizak postotak potkožnog masnog tkiva može izazvati hormonalne poremećaje. Kod žena se to može manifestirati izostankom menstruacije, oslabljenim kostima i poremećenim radom metabolizma. Kod muškaraca dolazi do pada razine testosterona te mnogih drugih disfunkcija.

Nadam se da sam barem malo zaljuljala postolje jednom od mitova fitnes industrije. Izgled često vara, iskusili smo to na mnogim trkama gdje su nas nonšalantno prešli trkači, ljudi koji možda na startu nisu izgledali kao da su baš u super formi. S druge strane, isto tako znam ljude koji izgledaju kao reklama za fitnes magazin, a nisu u stanju čučnuti, a kamoli potrčati.

Zato samo pametno i opušteno uživajte u zasluženoj hladnoj pivici.