Od bikinija do porno stranica: kako su sportašice postale taokinje vlastitog sporta

Japanska zabrana fotografiranja sportašica otvorila je staro pitanje: zašto se od žena u sportu i dalje očekuje da budu vrhunske sportašice, ali i dio spektakla koji nema mnogo veze s rezultatom?

Kada je Japan nedavno zabranio fotografiranje na pojedinim odbojkaškim natjecanjima zbog zlouporabe fotografija sportašica, vijest je izazvala brojne reakcije. Jedni su odluku nazvali pretjeranom, drugi nužnom, a treći opasnim presedanom koji bi mogao ograničiti slobodu fotografiranja i sportskog novinarstva.

No sama zabrana zapravo nije najzanimljiviji dio priče. Ona je tek posljedica problema koji traje desetljećima i koji seže daleko izvan sportskih terena. Problema zbog kojeg su mnoge sportašice godinama prisiljene voditi dvije bitke istovremeno – onu protiv protivnica na terenu i onu protiv načina na koji ih društvo promatra izvan njega.

Kad je bikini bio dio pravilnika

Jedan od najpoznatijih primjera dogodio se 2021. godine kada je norveška reprezentacija u rukometu na pijesku odbila nastupiti u bikini-gaćicama propisanima pravilima Međunarodnog rukometnog saveza. Igračice su umjesto toga odjenule kratke sportske hlačice. Rezultat? Novčana kazna.

Dok su muškarci na istom natjecanju igrali u širokim i udobnim hlačicama, žene su prema pravilniku morale nositi znatno oskudniju opremu. Tek nakon međunarodne rasprave i kritika javnosti pravila su promijenjena.

Pitanje koje su tada postavile brojne sportašice bilo je jednostavno: ako bikini nije nužan za izvedbu sporta, zašto je godinama bio obavezan? Odgovor nikada nije službeno izrečen, ali mnogima je bio očit.

Sport ili spektakl?

Žene u sportu desetljećima upozoravaju da se njihove rezultate često promatra kroz potpuno drugačiju prizmu nego rezultate muškaraca. Kod muškaraca se analiziraju taktika, tehnika, statistika i forma. Kod žena se nerijetko komentiraju izgled, tijelo, frizura, šminka ili odjeća.

Takav pristup nije nov. Mnogi sportovi godinama su balansirali između sportskog natjecanja i potrebe da budu što privlačniji televizijskim kućama, oglašivačima i publici. U tom procesu ženska su tijela često postajala dio proizvoda koji se prodaje zajedno sa sportom.

I upravo tu počinje problem.

Od televizijskih kamera do društvenih mreža

Ako je nekada seksualizacija sportašica dolazila kroz televizijske prijenose, marketinške kampanje ili pravila odijevanja, danas se najveći dio problema preselio na internet. Fotografije snimljene tijekom natjecanja mogu u nekoliko sekundi završiti na forumima, društvenim mrežama ili stranicama koje sa sportom nemaju nikakve veze.

U Japanu su sportske organizacije posljednjih godina sve glasnije upozoravale da se fotografije sportašica sustavno izdvajaju iz konteksta natjecanja te dijele na specijaliziranim stranicama i internetskim zajednicama koje ih seksualiziraju.

Upravo je to jedan od glavnih razloga zbog kojih su organizatori pojedinih odbojkaških natjecanja odlučili zabraniti fotografiranje gledateljima. Njihova poruka bila je jasna: sportašice moraju imati pravo natjecati se bez straha da će fotografije njihova nastupa završiti na mjestima na kojima nikada nisu trebale završiti.

Paradoks koji sport još nije riješio

Možda je najveća ironija cijele priče činjenica da se sport danas pokušava zaštititi od posljedica nečega što je godinama i sam poticao. S jedne strane, pojedini su savezi desetljećima inzistirali na oskudnijoj sportskoj opremi za žene, često pod obrazloženjem tradicije ili atraktivnosti sporta.

S druge strane, danas se iste te sportašice pokušava zaštititi od seksualizacije, voajerizma i zlouporabe fotografija.

Paradoks je očit. Godinama se gradila kultura u kojoj je izgled sportašica bio gotovo jednako važan kao i njihov rezultat, a sada se svi iznenađuju kada dio publike upravo na taj izgled stavlja fokus.

Posebne uniforme protiv voajerizma

Koliko je problem postao ozbiljan pokazuje i činjenica da su japanske reprezentacije posljednjih godina razvijale posebne sportske materijale koji otežavaju infracrveno snimanje i neovlaštenu obradu fotografija.

Takve inovacije nisu nastale zbog boljih sportskih rezultata niti zbog udobnosti sportašica. Nastale su kao odgovor na sve češće slučajeve fotografiranja i dijeljenja sadržaja bez pristanka osoba koje se na njima nalaze.

Drugim riječima, tehnologija koja je trebala pomoći sportu sada se koristi kako bi sportašice zaštitila od ljudi koji sport ni ne gledaju zbog sporta.

Problem nije u fotoaparatu

Naravno, zabrana fotografiranja sama po sebi neće riješiti problem. Većina ljudi koji fotografiraju sportska natjecanja to radi iz potpuno legitimnih razloga – kao navijači, roditelji, fotografi ili novinari. Fotografija je važan dio sportskog nasljeđa i dokumentiranja sportskih uspjeha.

No japanska odluka otvorila je pitanje koje nadilazi fotografiju.

Ako sportašice želimo promatrati kao vrhunske sportašice, zašto se njihova tijela i dalje tako često tretiraju kao sastavni dio sportskog spektakla? Od obaveznih bikinija na pijesku do fotografija koje završavaju na pornografskim stranicama, put je možda duži nego što se čini. Ali vodi prema istom pitanju.

Gledamo li žene zbog sporta ili zbog nečeg sasvim drugog?