U suvremenim vezama i brakovima, odnos partnera s njegovim roditeljima može značajno utjecati na kvalitetu zajedničkog života. Posebno se često ističe pojava muškarca poznatog kao ‘mamina maza’ – odrasle osobe koja je i dalje izrazito emocionalno vezana uz majku, često na način koji može otežavati uspostavu autonomnog partnerskog odnosa.
Pojam ‘mamina maza’ odnosi se na muškarce koji su u emocionalnom i funkcionalnom smislu snažno povezani sa svojom majkom, nerijetko i u odrasloj dobi. Ova veza može biti rezultat različitih čimbenika, uključujući odgojne stilove u djetinjstvu, kulturne obrasce i obiteljske dinamike. U nekim slučajevima, majčina uloga može biti izrazito dominantna, dok u drugima muškarac sam ne uspijeva postaviti jasne granice.
Psihološki gledano, snažna ovisnost o majci često se povezuje s manjkom emocionalne autonomije i nedovoljno razvijenim mehanizmima samostalnog donošenja odluka. Takvi muškarci često inzistiraju na uključivanju majke u osobne i obiteljske odluke, što može biti izvor sukoba unutar partnerskog odnosa.
Utjecaj na partnerski odnos
Kad se u braku ili vezi javi situacija u kojoj suprug ili partner stavlja majku u primarni emocionalni ili savjetodavni položaj, partnerica može doživjeti osjećaj zanemarenosti, nevažnosti ili čak konkurencije. Često se događa da partner održi česte i neposredne kontakte s majkom, da konzultira majku u važnim pitanjima, pa i da majka sudjeluje u rješavanju sukoba između para.
Takve situacije mogu dovesti do narušavanja intimnosti i međusobnog povjerenja, jer partnerica osjeća da njezina riječ i osjećaji nisu jednako važni. Dodatno, može se pojaviti i osjećaj frustracije zbog potrebe da se neprestano prilagođava toj dodatnoj ‘trećoj strani’ u odnosu.
Postavljanje zdravih granica
Ključno u prevladavanju ovih izazova jest uspostavljanje jasnih i zdravih granica unutar obiteljskih odnosa. Granice služe tome da se zaštiti autonomija para kao jedinice te da se smanji preveliki vanjski utjecaj na njihov privatni život. Postavljanje granica nije proces u kojem se partneru ili njegovoj majci nameću zabrane, već promišljeni dogovor o tome što je prihvatljivo i u kojoj mjeri.
Najvažniju ulogu u tom procesu ima partner – muškarac. Njegova spremnost da prepozna problem i aktivno sudjeluje u definiraju granica prema roditeljima temelj je uspjeha. Kada partner jasno i dosljedno komunicira s majkom o granicama koje se odnose na njegov brak, stvara se prostor u kojem mogu funkcionirati i obiteljski odnosi, ali i partnerski.
Komunikacija između partnera
Osim postavljanja granica prema roditeljima, neophodna je otvorena i iskrena komunikacija između partnera. Važno je da se osjećaji i potrebe partnerice izraze jasno, bez optužbi i konflikta. Umjesto okrivljavanja, preporučuje se fokusiranje na vlastite osjećaje i doživljaje, što partneru olakšava razumijevanje i motivira ga na promjenu.
Također, razgovori o ovom pitanju trebaju biti dio šireg dijaloga o zajedničkom životu, vrijednostima i očekivanjima unutar veze. Na taj način par može pronaći zajednički jezik i model suradnje koji zadovoljava obje strane.
Samostalnost i njegovanje vlastitog identiteta
U procesu balansiranja odnosa s partnerovim roditeljima, važno je i da partnerica njeguje vlastiti identitet i autonomiju. Održavanje socijalnih kontakata, hobija i osobnih interesa jača emocionalnu stabilnost i smanjuje osjećaj prevelike ovisnosti o odnosima u braku.
Ostavljanje prostora za vlastite potrebe i želje također doprinosi kvaliteti partnerskog odnosa jer smanjuje frustracije i nezadovoljstvo koje se može akumulirati u situacijama kad se partnerica osjeća zapostavljeno.
Izazovi koji se mogu riješiti
Izazovi koje donosi život s ‘maminim mazom’ nisu jednostavni, ali nisu ni nepremostivi. Ključ je u osvještavanju problema, otvorenoj komunikaciji, jasnoći u postavljanju granica i zajedničkom radu partnera na izgradnji autonomnog i kvalitetnog odnosa. Također, važno je razumjeti da poštovanje prema roditeljima nije nužno u sukobu s potrebom da se stvori vlastiti obiteljski identitet.
U konačnici, uspješan brak u takvoj situaciji zahtijeva zrelost, strpljenje i želju obaju partnera da zajedno rade na svom odnosu, uvažavajući pritom i vlastite potrebe i one svojih bližnjih.
