Kategorije
Gastro

Bakina kuhinja, ideja na kojoj je stvoren restoran i mnogo više od toga

Moja baka kuha najbolje, presuda je koju još nitko nije uspio poništiti. Ljetni praznici kod bake na selu ostali su urezani u pamćenje ne samo zbog bezbrižnosti, lutanja po šumama, penjanjima po drveću i cjelodnevnih igranja, nego i zbog finih obroka koja je baka pripremala kao od šale. Nezaboravni ćušpajz od graška i mrkvice s noklicama zauvijek je iskorijenio otpor prema jelima na žlicu, patka s mlincima bez kojih je nedjelja bila nezamisliva, a tijesto za bučnicu, na koju je dolazilo pola susjedstva, razvlačilo se gotovo svakodnevno.

Domaća jela od povrća uzgojenog u vrtu i s domaćim picekima i patkama i dalje su sastavni dio nostalgije za nekim drugim vremenom. No u tome nema ničeg posebnog. “Moja baka kuha najbolje” rečenica je koju možete čuti u kojem god dijelu svijeta se nalazite. Vođen tom istom mišlju, Joe Scaravella otvorio je 2008. godine na Staten Islandu u New Yorku talijanski restoran Enoteca Maria u kojem su kuhale samo bake iz različitih pokrajina Italije.

Instagram will load in the frontend.

“Rođen sam u talijanskom dijelu Brooklyna, a moji roditelji naporno su radili i rijetko su bili kod kuće. Glava našeg kućanstva bila je majka moje majke Nonna Domenica, koja je na nas prenijela svoju kulturu, u čijem su samom srcu bile kulinarske tradicije”, piše vlasnik i idejni začetnik na internetskoj stranici restorana. Odrastajući, shvatio sam da je moja baka bila repozitorij naše obiteljske kulture i identiteta. I shvatio sam, da kao i ona, milijuni baka diljem svijeta prenose naslijeđe na svoje unuke, istaknuo je.

Sa željom njegovanja i čuvanja kulinarske tradicije otvorio je restoran u kojem je nekoliko baka iz različitih dijelova Italije pripremalo dnevne menije po svojim recepturama. Bake i meniji izmjenjivali su se svakog dana po unaprijed definiranom rasporedu.

 

Instagram will load in the frontend.

Nakon nekoliko godina, počeo je razmišljati o proširenju koncepta na način da u ponudu uključi i druge kulinarske tradicije. Počeo je raditi na virtualnoj knjizi Nonnas of the World. Od Alžira, Francuske, Češke, Kazahstana, Koreje pa sve do Šri Lanke i Sirije, virtualna kuharica baka počela se puniti receptima jela naših baka, a uz svaki recept nalazi se i bakina fotografija i kratka biografija.

Iako je zbog pandemije restoran bio prisiljen privremeno zatvoriti svoja vrata gostima, ideja iz kojeg je restoran nastao prerasla je početne okvire. Pa se tako kupcima nude različiti gotovi umaci koje su pripremile bake po svojim tradicionalnim recepturama, a restoran organizira i tečajeve kuhanja koje drže bake chefovi u Enoteci Maria.

Kategorije
Život

Mačka, muškarac, kombi i putovanje bespućima Australije

“Još 34 dana i napuštamo Brisbane! Napravio sam nekoliko preinaka u kombiju pa je Willow ostala bez jednog skrovišta. Srećom, ima ih još 12 za biranje!”, objavio je prije nekoliko dana u postu na Facebooku Richard East, čovječji dio putničkog tandema, na društvenim mrežama poznatijeg kao Van Cat Meow. Ljudi diljem svijeta već godinama prate pustolovine čovjeka Richarda i njegove mačke Willow, koji već pet godina putuju kombijem po Australiji i uživaju u prijeđenim kilometrima, australskoj prirodi i jedan u drugom. I ne namjeravaju se tako skoro skrasiti na jednom mjestu.

Priča o njihovoj pustolovini započela je sredinom 2014. godine, kada je Richard odlučio dati otkaz u IT kompaniji u kojoj je radio 10 godina i počeo se pripremati za putovanje u nepoznato. Prodao je kuću u svojem rodnom gradu Hobartu u Tasmaniji, rasprodao sve stvari koje mu ne stanu u kombi, a kombi je preuredio u dom na kotačima. Sve je bilo spremno.

Instagram will load in the frontend.

“Uvijek su me privlačili odlasci na mjesta na kojima postanete svjesni koliko ste mali. Ima nešto u toj poniznosti koju osjetite okruženi bespućima pustinja, znajući da je svijet mnogo veći nego što ste vjerojatno zamišljali”, piše Richard u svojem blogu, na kojem redovito objavljuje fotografije i zapise o njihovim avanturama s puta. I doista, vožnja kroz prostrane i puste pješčane australske predjele, spavanje na plaži i buđenje s pogledom na ocean, dugačke šetnje šumama postale su njihova svakodnevica u kojoj oboje podjednako uživaju.

Instagram will load in the frontend.

Po uvriježenom mišljenju, mačke se vežu za prostor u kojem žive, a Willow je odlično prihvatila ovakav nomadski način života. Kada je raspoložena za istraživanje prošeta po okolici, odmara na krovu ili se jednostavno povuče na popodnevni drijemež u kombi.

Instagram will load in the frontend.

Na pitanje ne boji se da će njegova crna ljubimica odlutati, Richard objašnjava da na nepoznatom terenu Willow uglavnom nosi povodnik. Za svaki slučaj, u ogrlicu ima ugrađen tracker pa čak i ako se izgubi, Richard je začas pronađe. Ipak, napominje, to se nikad ne događa jer ne odlaze na mjesta na kojima je mnogo ljudi, poput nacionalnih parkova, a ako se i uplaši, Willow će sigurnost potražiti u svojem domu na kotačima – kombiju.

Svakoga dana u prosjeku naprave šezdesetak kilometara. “Mnogi misle da je izbjegavanje nacionalnih parkova i uređenih rezervata ograničavajuće, ali Australija nudi toliko više od nacionalnih parkova. Nemam osjećaj da sam bilo što propustio”, kaže.

Instagram will load in the frontend.

Nakon godinu i pol dana provedenog na putu, Richard je u Perthu upoznao Stephanie. Već na prvom spoju, Richard ju je upitao voli li mačke. Ona je odgovorila potvrdno. Na drugom spoju, Stephanie i Willow su se upoznale i sprijateljile. Druženje se nastavilo odlascima na izlete i piknike, samo njih troje – Richard, Stephanie i Willow. No kako je Stephanie iz Velike Britanije, bližio se trenutak rastanka. Prije isteka vize, trebala je otputovati kod prijatelja u istočnu Australiju, a Richard i Willow nastaviti na jug zemlje.

Instagram will load in the frontend.

“Trebam li je samo pustiti da ode? Možda se više nikada ne sretnemo. Mogu li je samo nazvati i pitati želi li se vratiti i putovati u kombiju sa mnom i s mojom mačkom? Na kraju sam to učinio. I ona je pristala”, napisao je Richard u blogu. Sve od tog trenutka, ova mala obitelj zajedno putuje po Australiji i žive život o kakvom mnogi sanjaju.

Richard se bavi fotografijom, piše blog o njihovim putovanjima i aktivan je na društvenim mrežama. Prošle je godine objavio knjigu Van Cat Meow, a u on line shopu na njihovoj internetskoj stranici mogu se kupiti kalendari, slikovnice, razglednice i majice u kojima je Willow glavna zvijezda. Dio prihoda od prodaje odvajaju za humanitarne akcije, poput kampanje prikupljanja sredstava za istraživanje Amiotrofične lateralne skleroze, progresivnog i smrtonosnog neurodegenerativnog poremećaja o kojem se još uvijek vrlo malo zna.

Instagram will load in the frontend.

O završetku putovanja ni ne pomišljaju. “Glavno pitanje svim putnicima na duge staze je kada ćete se konačno skrasiti. Na to pitanje odgovaram da sam se ja već skrasio, ali ispalo je tako da sam se skrasio u kombiju. Ovo je sada moj život”, objasnio je u razgovoru s novinarom australskog ABC News portala. Priznaje da mu ponekad nedostaje pećnica, no dokle je god kombi dom za Willow, bit će i to njegov dom. “Zapravo, najviše je mačka taj kombi učinila mojim domom”, zaključuje Richard.