Kategorije
Kolumna Život

Savršena playlista za dobar trening

Više znanstvenih istraživanja dokazala su pozitivnu korelaciju između slušanja poticajne glazbe i boljih rezultata u dugotrajnim, aerobnim aktivnostima. Ispitanici koji su slušali glazbu s jačim ritmom istrčali su zadanu dionicu u kraćem vremenu i to s manjim osjećajem napora u odnosu na ispitanike koji su istu aktivnost radili bez prisutnosti glazbe. Kako i zašto je to moguće?

Trenirati sam ili u paru? Brza, kratka dionica ili lagana dužina? Trčati s muzikom ili bez nje? Česta su to pitanja koja zamaraju trkače, a na njih ne postoji jedinstveni ispravan odgovor. Dok se jedni gube u laganim dužinama i razgovoru uz društvo drugih trkača, drugi prate nemilosrdan ritam unaprijed pomno određene playliste za postizanje osobnih rekorda.

Neeeeeeee!, vrištim u sebi sekundu nakon što je jedna slušalica odlučila okončati svoj život i prestati s jedinom funkcijom za koju je stvorena. Gubim ritam, motivacija pada, čujem svoje frustrirano disanje i psovke koje si pod bradu govorim. Tragedija se dogodila baš za vrijeme odlične pjesme uz koju mi je lagano pratiti ritam i održavati svoju trkačku zonu. Gadan je to problem svih nas koji svoje treninge volimo odrađivati uz nabrijavajuće i motivirajuće ritmove najdražih pjesama. Na našu sreću, takvi se problemi događaju uistinu rijetko, a brojne pozitivne strane slušanja glazbe tijekom treninga višestruko nadmašuju ovakve male neugodnosti.

Više znanstvenih istraživanja dokazala su pozitivnu korelaciju između slušanja poticajne glazbe i boljih rezultata u dugotrajnim, aerobnim aktivnostima. Ispitanici koji su slušali glazbu s jačim ritmom istrčali su zadanu dionicu u kraćem vremenu i to s manjim osjećajem napora u odnosu na ispitanike koji su istu aktivnost radili bez prisutnosti glazbe. Kako i zašto je to moguće?

Motivacija

Glazba je dio našeg svakodnevnog života i često ju slušamo kada smo sretni, tužni, ljuti, nabrijani… Svima nam se barem jednom u životu dogodilo da čujemo svoju najdražu pjesmu negdje vani u prolazu i odmah poželimo plesati, skakati, pjevati… Motivacijski utjecaj glazbe je izniman. Prave pjesme mogu vas natjerati da u sekundi izletite iz kreveta spremni na osvajanje Everesta ili nama bliže, na jak trkački trening. Glazba je tu da pretvori „joj, ne da mi se, umoran sam“ razmišljanje u „ma daj, idemo otrčati tu peticu, mogu ja to“. Motivacijski utjecaj ne odnosi se samo na početak aktivnosti već vas glazba tjera dalje, brže, više i za vrijeme treninga. Ispred vas se nalazi posljednji kilometar naporne dužine i vaše su noge teške, umorne, spremne usporiti i gotovo odustati. No, upravo u tom trenutku čujete prve taktove nabrijavajuće pjesme koja vas svojim ritmom, tekstom i cijelim pozitivnim ozračjem ganja, tjera i gura do vašeg cilja. Kao meni osobno drage pjesme koje me uvijek potaknu na kretanje izdvojio bih Red Hot Chilli Peppers – Can’t Stop i Dua Lipa – Physical.

Podizanje raspoloženja

Čak i kada nam je najteže, glazba je tu das nas podigne i gura dalje. Slično kao i na motivaciju, glazba izrazito utječe na naše raspoloženje. Vesele, radosne i energične pjesme u kombinaciji s tjelesnom aktivnosti podižu razinu endorfina i adrenalina u organizmu. To kao posljedicu nosi bolje raspoloženje, veću izdržljivost i toleranciju na bol (umor). Određene pjesme pomažu nam maknuti misli s negativnih stvari u životu, poslovnog stresa i ostalih problema na pozitivnu i fokusiranu stranu koja nam je potrebna za dobar trening. Uz bolje raspoloženje, pozitivne misli i dobre ritmove vežu se i bolji rezultati, a za opuštajuće pjesme uz koje je nemoguće biti ne nasmiješen izdvojio bih izdvojio bih Rudimental – These Days i Ellie Goulding – Burn.

Održavanje ritma

Postoje dani kada teško održavate konstantan ritam, mučite se sa svojim uobičajenim tempom i ne osjećate se lagano kao inače. Upravo u tim trenutcima glazba uskače kao veliki pomoćnik. Istraživanja su pokazala kako je za trkače idealna glazba ona koja drži tempo 120 – 130 otkucaja u minuti što odgovara kadenci tj. ritmu koraka. Ljudska glava automatski usklađuje brzinu i tempo trčanja s glazbom koju slušamo što u prijevodu znači da ćete lakše i duže držati određeni tempo uz prave pjesme. Osim držanja tempa, glazba je tu da nas pogurne iznad vlastitih granica. Često za kraj treninga ili utrka imam izbor nabrijavajućih i brzih pjesama koje preuzimaju kontrolu nad mojim nogama. Energične i brze pjesme će iz vas izvući i posljednju rezervu snage koju niste ni znali da imate, a za to su savršene Pendulum Witchcraft ili Foo Fighters – All My Life.

Osjećaj umora

Glazba za vrijeme intenzivnog treninga pomaže da trkač duže ostane u zoni, izgubi se u svojim mislima i ne obraća toliku pozornost na iscrpljenost. Upravo je manji osjećaj umora jedna od najznačajnijih karakteristika trčanja s glazbom. Kada se izgubimo u playlisti dobrih pjesama, misli nam odlutaju na neka druga, sretna mjesta i uspomene koje vežemo uz te pjesme. Kada glava ne razmišlja konstantno o svakom koraku, tempu ili prevaljenoj udaljenosti, tijelo se opusti, racionalnije troši energiju i smanjeno doživljava umor. Pomno složena playlista pomaže vam da istrčite više, duže i to bržim tempom nego inače. Među pjesme koje mi pomažu da se izgubim u mislima i zaboravim na napor izdvojio bih Within Temptation – Faster i Rudimental – Right Here.

Novi set slušalica je spreman, playlista obnovljena, a ispred mene nalazi se opasna dionica od 15 kilometara nepreglednog terena, oštrih uspona, divljih životinja, aktivnih vulkana i nabujalih rijeka. Naravno, to mi trenutno ne predstavlja nikakav problem jer sam uz glazbu spreman na najveće izazove. Htio bih napisati još nekoliko zaključnih riječi no pozitivna i motivirajuća pjesma već je krenula, a s njom i moji lagani i sretni koraci u novu trkačku avanturu…

Kategorije
Život

(Ne)Volimo sapunice: Začarani svijet ljubavi, seksa i suludih spletki

Žanr sapunica i/ili telenovela glumački i producentski je nezahtjevan, no unatoč tome toliko isplativ da ga je slavni Time magazin svojedobno proglasio najbogatijim dijelom američkog TV  programa. Zaista, što nas tako privlači sapunicama?

Sjećate li se Dinastije, Santa Barbare i Dallasa, kultnih serija iz 80-tih godina prošlog stoljeća radi kojih su cijele obitelji sjedile ispred TV ekrana i čekale što će novoga i zločestog napraviti Alexis, kako će se rasplesti ljubav Eden i Cruza ili tko će koga i kako (pa i s kime) prevariti u bogatoj teksaškoj obitelji Ewing? Bile su to serije čije su se nove epizode čekale s nestrpljenjem i prepričavale na kavama i u uredima narednog dana, ali i koje su nas uvele u nevjerojatan svijet televizijskih sapunica.

Ono što je starijoj generaciji bila Dinastija, mlađima su bili Marisol, Zabranjena ljubav ili neka od aktualnih turskih serija i sve one, premda sadržajno posve različite, imaju jedno zajedničko obilježje – nemaju baš nikakvu radnju ili maju neku radnju, ali ona nikad neće doživjeti kulminaciju i zaključak. To je osobitost filmskog žanra kojeg poznajemo kao TV sapunica. Zašto TV? Zato što postoje i radio sapunice, štoviše, od njih je sve i započelo.

Prva sapunica, prenošena na valovima radio stanice WGM u Chicagu, bila je Painted Dreams čija je prva epizoda emitirana 20. listopada 1930. godine. Ona pripada u podžanr tzv. dnevnih sapunica, radio emisija koje su emitirane tijekom dana, točnije tijekom trajanja uobičajenog radnog vremena između 9 i 17 sati. Te emisije dramskog karaktera slušale su američke kućanice i to im je u to vrijeme bila jedina moguća zabava dok spremaju kuću ili pripremaju ručak za supruga i djecu. S obzirom na to posve je logično da su glavni sponzori bili razni proizvođači deterdženata i općenito kućnih potrepština koje su svakodnevno koristile kućanice. Otud i naziv sapunica.

Koliko je to bio unosan posao svjedoči činjenica da su najveći proizvođači deterdženata vrlo brzo postali inicijatori i producenti novih serija (Colgate-Palmolive, Procter and Gamble). Od 1930. do 1937. u Americi je započelo emitiranje nekoliko desetaka sapunica, a neke su se održale u eteru i više od punog desetljeća. Primjerice, već spomenuta prva sapunica Painted Dreams zaključila je emitiranje posljednjom epizodom u srpnju 1943.

Izraz sapunica s vremenom je stekao loše značenje te se njime u pravilu označava na početku emitiranja zanimljiva-serija kojoj producenti i scenaristi bizarnim i neuvjerljivim zapletima pokušavaju povećati gledanost i produžiti trajanje. Upravo zato danas TV kuće radije koriste termin dramska serija i melodrama, a ne sapunica ili telenovela (poseban oblik sapunice razvijen u Latinskoj Americi), pokušavajući sakriti činjenicu da je riječ o seriji vrlo niskog kvalitativnog sadržaja.

Pad radio sapunica nije bio uvjetovan zasićenošću etera emisijama koje su iz epizode u epizodu prenosile sve nevjerojatnije zaplete koji sve češće nisu bili nikako po vezani s epizodama objavljenima par mjeseci ranije (otud danas šala da se u sapunicama pojavljuje osoba čija je majka sestra njegove kćeri, a ona je baka susjedovog sina za kojeg se udala prijateljičina mama; jednostavno je u jednom trenutku nemoguće povezati sadržaj epizode s već poznatim likom koji se u seriji pojavljuje dulje vrijeme), nego je tome kumovala sve bolja dostupnost TV prijamnika u SAD-u, a onda i u ostatku svijeta.

Kroničari televizijskog razvoja tvrde da je prva prava TV sapunica legendarni Gradić Peyton, no činjenica je da je i prije te serije postojalo dosta drama koje bi se mogle, pa i trebale zvati sapunicama. No Gradić Peyton je zapravo razotkrio svu raskoš mogućnosti povezivanja marketinga i popularne serije. Uvjetno rečeno, danas je takav slučaj sa Super Bowlom, finalnom utakmicom američkog nogometa u SAD-u, i reklamama na poluvremenu čije se emitiranje plaća u milijunima dolara. Kod Gradića Peytona važno je naglasiti da su se nove epizode emitirale dvaput tjedno, a od 1965. tri puta tjedno, nakon čega je počeo pad popularnosti. Jednostavno, ljudi nisu imali vremena tako često redovito pratiti seriju.

Gradić Peyton je trajao pet sezona i snimljeno je tek 514 epizoda, što je nevjerojatno malo u odnosu na 2.137 epizoda Santa Barbare u samo devet sezona ili – pazite sad – najdulje emitirane sapunice ikad, britanske Coronation Street čije je emitiranje započelo početkom prosinca 1960. godine, a traje i danas. Ukupno je snimljeno 10.113 epizoda! Ipak, najviše epizoda zabilježila je sapunica Guiding Light koja je startala kao radio drama, pa je prebačena na TV, a do ukidanja 2009. promijenila je nekoliko formata i produkcijskih kuća, da bi u konačnici završila s epizodom broj 18.262.