Arhiva kalorije - Grey #mag

U moru kaloričnih slastica, često tražimo nešto što je kremasto, ukusno, ali ipak lagano. Ako volite pudinge i aromu vanilije, a pritom pazite na kalorije ili tražite desert bogat proteinima, imamo savršeno rješenje: hladni puding od vanilije i jagoda s tofuom. Ovaj recept ne zahtijeva kuhanje, brzo se priprema, a svaka porcija je niskokalorična i bogata proteinima. Idealan je kao desert, užina ili čak lagani doručak.

Sastojci (4 porcije)

250 g silken tofua (mekani tofu)
150 ml nemasnog mlijeka ili bademovog mlijeka
2 žličice ekstrakta vanilije (ili sjemenke 1 mahune)
2–3 žlice eritrita, stevije ili meda po želji
150 g svježih jagoda (ili odmrznutih i ocijeđenih)
1 žličica limunovog soka

Priprema

Jagodni sloj – Nareži jagode na komadiće ili kratko zgnječi vilicom; pomiješaj s limunovim sokom i 1 žličicom zaslađivača. Ohladi u hladnjaku.

Vanilija-tofu krema – U blender stavi tofu, mlijeko, vaniliju i preostali zaslađivač. Blendaj dok ne postane glatka, svilenkasta krema.

Slaganje

U čaše ili staklenke stavi prvo sloj jagoda, zatim tofu-vanilija kremu. Hladiti 30–60 minuta prije posluživanja da se okusi povežu.

Nutritivna vrijednost

Svaka porcija ovog pudinga ima otprilike 115 kalorija, 8 grama proteina, 12 grama ugljikohidrata i 4 grama masti. Ovo ga čini idealnim izborom za sve koji žele uživati u desertu bez grižnje savjesti, a pritom unijeti dodatne proteine i prirodnu aromu vanilije i jagoda.

Savjeti i varijacije

Za dodatnu kremoznost i nutritivnu vrijednost, u kremu možete dodati žličicu chia sjemenki i pustiti ih da nabubre desetak minuta prije posluživanja. Umjesto jagoda, mogu se koristiti maline, borovnice ili miks bobičastog voća, a recept je pogodan i za pripremu unaprijed – u staklenkama se može čuvati 3 do 4 dana. Za još izraženiju aromu, u kremu se može dodati malo naribane korice limuna ili naranče.

Ovaj puding je dokaz da zdravi deserti mogu biti i fini i praktični – kremast, svjež, voćan, s prirodnom slatkoćom i dodatkom proteina iz tofua. Savršen za sve koji žele uživati bez grižnje savjesti!

Pitam se hoćemo li se ikada riješiti predrasuda vezanih uz važnost trbušnih mišića, naročito ravnih trbušnih ili tzv. six-packa. Jedna od većih zabluda je da su takvi “savršeni” trbušnjaci znak izuzetno funkcionalnog, snažnog, zdravog tijela te garancija zdravlja kralježnice. Koliko samo puta čujem rečenicu, bole me leđa trebam jačati trbušnjake. Zašto ne leđnjake?

Za početak bih voljela reći da je vidljivost određenih mišićnih skupina, tzv. definicija, uglavnom pitanje strogog režima prehrane kojim se smanjuje postotak potkožnog masnog tkiva. Iako je visceralna masnoća često opasnija za zdravlje i teže se gubi, mislim da je za ovaj tekst zanimljivija ova prva kategorija. Većina ljudi kojima “izrezani” izgled nije prioritet (a redovito treniraju) će moći napipati svoje trbušnjake ispod debljeg ili tanjeg sloja masti. Dakle, ako želite da se nešto vidi, postotak masti mora biti nizak. Za žene sportašice on se kreće od 12 do 14 posto, za većinu žena koje redovito treniraju (rekreativno) varira od 18 do 24 posto.

Za muškarce su brojke malo drugačije. Sportaši tako variraju od 5 do 13 posto, a rekreativci imaju od 17 do 24 posto potkožnog masnog tkiva.

Iz iskustva sad već davnih bilderskih dana, moram reći da mi nije bilo lako postići natjecateljsku formu u smislu dobrog omjera i zadržavanja teško stečene mišićne mase i što nižeg postotka masti, kako bi se sve mišićne skupine što bolje vidjele tj. kako bi bile što bolje definirane.

Puno lakši dio priprema forme za natjecanje je sam trening, koji se obično dijelio na aerobni i anaerobni, pa smo tako trenirali dva puta dnevno. Bitno teži dio je vrlo strogi režim prehrane, koji je značio unos od max. 1.200 kalorija na dan i tako 10 do 12 tjedana. Da bismo izgubili jedan kilogram potkožnog masnog tkiva trebamo unijeti 7.000 kalorija manje nego što potrošimo dnevnom aktivnosti i potrošnjom našeg bazalnog metabolizma. Iz te perspektive jasno je da mi je moj dragi prijatelj i kolega prof. Žarko Stojić prenio jednu od najvećih trenerskih mudrosti kad je nezadovoljan mojom formom rekao: Mala, ne možeš toliko trenirat’ koliko možeš pojesti. Skoro da je nemoguće stvoriti kalorijski deficit od 7.000 kalorija na dan i to iz više razloga: nedovoljno vremena (što za trening, što za oporavak), nedovoljno (dugoročno) izdržljivosti za takav trening, velika mogućnost ozljeda.

Dakle, jedina mogućnost je vrlo stroga disciplina pred frižiderom, a o alkoholu bolje da i ne govorimo. Uz to, nemojmo zaboraviti da se nerijetko koriste raznim nedozvoljenim preparatima, koji značajno olakšavaju fazu regeneracije, sagorijevanja masti, ubrzavanja metabolizma, itd.

Cijena takvog izgleda je očito vrlo visoka i sa zdravstvenog aspekta. Nizak postotak potkožnog masnog tkiva može izazvati hormonalne poremećaje. Kod žena se to može manifestirati izostankom menstruacije, oslabljenim kostima i poremećenim radom metabolizma. Kod muškaraca dolazi do pada razine testosterona te mnogih drugih disfunkcija.

Nadam se da sam barem malo zaljuljala postolje jednom od mitova fitnes industrije. Izgled često vara, iskusili smo to na mnogim trkama gdje su nas nonšalantno prešli trkači, ljudi koji možda na startu nisu izgledali kao da su baš u super formi. S druge strane, isto tako znam ljude koji izgledaju kao reklama za fitnes magazin, a nisu u stanju čučnuti, a kamoli potrčati.

Zato samo pametno i opušteno uživajte u zasluženoj hladnoj pivici.