Kategorije
Kolumna

Kontinuitetom do uspjeha (i kad je najteže)

Ima onih dana kada vam se ništa ne da. Kada se jednostavno ustajanje iz kreveta čini kao uspjeh, a svi dnevni zadaci kao nemoguća misija. Ima dana kada tijelo jednostavno ne funkcionira i kada nam je zadnje na pameti trening. No čak i u takvim danima možemo napraviti korak prema našem cilju.

Priznajem, zimski sam tip i kudikamo lakše podnosim hladnoću nego vrućinu. Za vrijeme pretoplih ljetnih dana moja motivacija za bilo kakav fizički rad u debelom je minusu. Najradije bih se zatvorio u klimu i čekao neke hladnije, meni sretnije dane no znam da mi tijelo traži kretanje i fizičku aktivnost. Preko neke stvari navlačim tenisice na noge, puštam si najdraže motivirajuće pjesme ne bi li me one barem malo oraspoložile i krećem u ranojutarnju trkačku muku. Znojim se i teško dišem već na prvom kilometru, ali sad kad sam krenuo nema smisla stati i odustati. Dovršit ću svoju rutu pa makar mi to bilo zadnje, a na sat i tempo ne želim ni gledati.

Nakon teških, znojnih 10 kilometara ulazim direktno pod hladan tuš i pokušavam doći k sebi. Srce udara ritam kao da je na nekom rejv partiju, a više ne znam cijedi li se to s mene voda ili znoj. Jedino što znam je da sam istu rutu mjesec i pol ranije trčao s daleko većom lakoćom i podosta bržim tempom. ‘Što je sa mnom? Postajem sve gori! Ovo nema smisla!’ pomišljam u sebi dok ispijam drugu litru vode u dvije minute. U cijelom tom bunilu i unutarnjoj svađi mene i mog alter ega sjetim se mudrih riječi svog starog, ‘kontinuitet je bitan’.

Te je riječi ponavljao skoro od kada znam za sebe, a njihovo puno značenje dugo nisam u potpunosti shvaćao. Kao tinejdžer pune glave koji je cijelu srednju prošao uz kampanjsko učenje taj sam izraz smatrao kao još jedan trik roditelja da me maknu s kompjutera. Na faksu su mnoge stvari funkcionirale drugačije i jedan dio tih riječi počeo mi je dolaziti u glavu (pogotovo kada se spremaš izaći na komisijski rok iz jednog od težih ispita). Mnoge stvari ne mogu se naučiti i napraviti preko noći već je za njih potreban konstantni trud i napor, a to na kraju čak i ne garantira uspjeh (prokleti profesori). No tek suočen sa ‘stvarnim’ životom te su mi riječi u potpunosti sjele. Do cilja nema prečaca i kolikogod se nekada nemogućim i dalekim cilj činio, najsigurniji put do njega su sigurni i kontinuirani koraci.

Izlazim iz tuša, psujem sebi u bradu 573. put. Znam da je ovaj trening bio daleko od prikaza mojeg stvarnog stanja jer vremenski uvjeti odrade svoje no kroz sav taj znoj nazire se zadovoljan smiješak. Ustao sam se iz kreveta rano, protiv svoje volje, obukao tenisice i istrčao što sam mogao. Još jedan mali, kontinuirani korak koji se pridodaje većem zbroju na mom trenažnom putu. Cilj je i dalje daleko, ali sada je ipak za jedan korak bliži.

No, postoje dani pa čak i tjedni kada sve napravimo kako treba, ni iz čega nađemo volju za vježbanjem i odradimo trening. Kad ono, umjesto da postaje lakše, sve postaje teže. Opterećenja koja su se do neki dan činila laganima, danas su gotovo nemoguća, intenzitet koji nam je prije bio zagrijavanje sada nam je cijeli trening. I to je zapravo sasvim normalno. Tijelo ima svoj ritam i periode kada funkcionira sve bolje i jače dok se nekada čini kao da se krećemo unazad. U tim situacijama treba slušati svoje tijelo, promijeniti vrstu treninga, smanjiti opterećenje ili uzeti veći odmor. No bitno je ne odustati! Prirodno je da svakim danom želimo biti bolji, da svakim treningom želimo moći napraviti više i jače no ponekad je pogrešno uspoređivati se iz dana u dan.

Put do cilja i uspjeha nije linearan već na njemu postoje brojni sitni padovi, skokovi i stagnacije. Međutim, ono što je u tome trenutku najbitnije je odmaknuti se nekoliko koraka unazad i sagledati cijelu sliku. Usporediti gdje sam to sada, a gdje sam bio prije pola godine, godinu, pet godina. Tek tada vidimo zbroj svih tih sitnih, kontinuiranih koraka i što smo sve postigli. Uvijek će biti teških dana kada se svaki kilometar čini kao vječnost, a svako opterećenje sazdano od olova, no u tim trenutcima sjetite se mudrih riječi velikog čovjeka (koje me prate cijeli život), ‘kontinuitet je bitan’.

Kategorije
Kolumna Zdravlje Život

Sezona indoor vježbanja – 5 savjeta za lakši početak

Ova godina je svima donijela nove izazove i prisila nas da se brže prilagođavamo i u većoj ili manjoj mijenjamo neke navike. Sve nas pogađa osjećaj neizvjesnosti i dodatno nam oduzima energiju. Globalne promjene i promjene u načinu života mnogima su se pokazale i kao štetne za zdravlje. Dolazak hladnijih dana nažalost znači manje kretanja i manje boravljenja na čistom zraku. Nemoguće nam je zadržati zdravi i aktivniji ljetni stil života i prisiljeni smo vježbati u zatvorenim prostorima.

Osobama koje se redovito bave tjelesnom aktivnošću bit će mnogo jednostavnije jer već imaju razvijenu naviku i lakše će se vratiti u rutinu. Veći izazov čeka one koji su tek donijeli odluku da je vrijeme za promjene, ali još ne znaju ni što točno žele, niti kome se mogu obratiti s povjerenjem i kako novi zadatak ugurati u ionako pretrpane radne rasporede.

Ponekad nam se događa da odlažemo stvari, nadajući se da će se već nekako riješiti same od sebe (ili da će ih riješiti netko drugi umjesto nas). I tako prolaze mjeseci, a često i godine. Prvi korak je možda i najzahtjevniji jer u moru ponuda treba naći kvalitetnog trenera.

Vjerujem da to zaista nije lako. Na društvenim mrežama često se mogu vidjeti fotografije i snimke utegnutih cura i dečkiju, zapanjujućih transformacija za svega nekoliko tjedana, a sasvim sigurno ćete naići i na vrlo primamljiva obećanja. Voljela bih vam barem malčice olakšati postupak odabira, a kako sam cijeli život u toj struci (napominjem, nemam malo godina), mislim da mi možete vjerovati. Slijedi pet savjeta za lakši početak.

  1. Trebate shvatiti da ćete morati biti dosljedni, da će proces zahtijevati napor i određenu količinu vremena. Što kasnije počinjete, to će sve gore navedeno trebati pomnožiti s 10.
  2. Nemojte birati dvoranu/fitness centar koji vam je van ruke. Mjesto na kojem vježbate mora biti blizu vašeg mjesta stanovanja ili posla. Zašto je to važno? Zato što nećete moći pronaći dodatnih sat i pol u danu. Treba vam otprilike 60 minuta za trening i još minimalno pola sata za presvlačenje, transport, parkiranje. To znači da ćete vjerojatno morati nešto žrtvovati kako biste mogli redovito trenirati, naročito ako imate veliku obitelj.
  3. Nemojte se voditi logikom “bolje išta nego ništa”. To je siguran put u ozljede koje će vas onda koštati puno novaca i još više propuštenih treninga. Bolje vam je da odete u žustru šetnju, nego da iz tjedna u tjedan nekvalitetno izvodite određene kretnje/vježbe.
  4. Uložite trud, budite znatiželjni i isprobajte različite ponude. Tu ste u neobranom groždu, jer većina vas ne zna procijeniti što je dobro a što ne, pa bez tih kriterija ne možete biti efikasni. To što ste se dobro uznojili, dobili upalu mišića, a i trener vam je jako simpatičan nisu kriteriji za odabir. Nastojat ću pisati što više o tome kako prepoznati kvalitetnog trenera i kako odabrati pravi model tjelovježbe.
  5. Nemojte odustati i nemojte odlagati. Znate da nije sve pitanje izgleda, nego i kvalitete života, odsutnosti bolesti i boljih kognitivnih sposobnosti.