Kategorije
Home

Kućni hedonizam koji spaja užitak, opuštanje i ljubav

Još od pedesetih godina prošlog stoljeća kad su predstavljene svijetu, hidromasažne kade se smatraju pomalo neobičnim, donekle skupim, ali rado korištenim alatom za opuštanje i uživanje. Realno, unazad nekoliko desetljeća u njima ste mogli uživati gotovo isključivo u nekom poznatom hotelu s četiri ili pet zvjezdica, čak ih ni velika većina domaćih termi i toplica nije imala, pa je time i vrijednost takve vrste stres relaksa postajala poželjnija.

Danas, uz uvjet da postoji adekvatan prostor, velika većina ljudi si može priuštiti hidromasažnu kadu. Možete ju instalirati u kupaonici, ali i dnevnom boravku, na terasi, u vrtu ili u prilagođenoj podrumskoj prostoriji ako je u pitanju kuća. Jednostavno, s obzirom na velik broj vrsta i veličina, hidromasažnu kadu zaista možete instalirati bilo gdje.

Ako se pitate zašto bi je uopće htjeli u svom domu, evo tri jako dobra razloga koji bi mogli biti odlučujući za donošenje odluke kupiti hidromasažnu kadu ili ne.

1. Zdravlje: Korištenjem hidromasažne kade jačate mišiće, potičete cirkulaciju i obnavljate tkivo.

2. Hedonizam: Možete li zamisli nešto što je jače povezano s pojmovima uživanje, odmor i relaksacija od hidromasažne kade.

3. Romantika: Treba li taj dio uopće naglašavati i objašnjavati? Puno je ljubavi procvjetalo, a još više ih je spašeno nakon zajedničkog korištenja hidromasažne kade.

Kategorije
Zdravlje

Blagdani su pred nama, a vi želite smršavjeti?

Dani prepunih blagdanskih stolova su pred nama, a božićna i novogodišnja trpeza tradicionalno će dobar dio rekreativaca ponukati da se odreknu pažnje o prehrani i prepuste užicima za nepce. Pretjerivanje najčešće rezultira onim svima poznatim Novogodišnjim odlukama kako se više nikad nećemo tako opustiti, ali nažalost, u praksi se držimo toga do prve (ne)prilike. Upravo zato možda nije loše razmisliti o tzv. Efektu malog tanjura, koji bi nam pomogao u svladavanju teka i olakšao siječanjski povratak treninzima.

Što je to, dakle, Efekt malog tanjura? Već iz naziva može se zaključiti o čemu je riječ, no znanstvenici su nedavno i dokazali da taj efekt zaista postoji, a da nije vezan isključivo uz navike u prehrani, nego i učinku psihologije na čovjeka. Dakle, nije riječ samo o činjenici da na mali tanjur stane manje hrane, jer u konačnici možete i triput stavljati hranu na taj isti tanjur, nego je nakon istraživanja temeljenog na 56 američkih studenata zaključeno da ljudi na mali tanjur automatski stavljaju i do trećinu manje hrane (kolokvijalno rečeno, ne pretrpavaju ga) u odnosu na uobičajeno. I to im na kraju – što je jako važno – zadovoljava apetit!

Zaključak spomenutog istraživanja na tu temu ispitivači su sumirali u četiri jednostavna savjeta pod radnim naslovom Kako maksimalizirati Efekt malog tanjura.

Za početak neka manji tanjuri budu na vidljivom i najlakše dostupnom mjestu, nakon jela, bez obzira osjećate li potrebu za novim punjenjem tanjura, ostanite sjediti za stolom idućih nekoliko minuta, pa tek onda posegnite za “repetama”. Ili, još bolje, odustanite od njih, a ako koristite dva ili više tanjura tijekom objeda, pobrinite se da je drugi tanjur barem malo manji od prvog. Na kraju, koristite ubrus ili salvetu nakon svakog zalogaja. Nije pritom samo riječ da ćete biti čisti, nego će vam dati vremena da “pošteno” prožvačete zalogaj i osigurati da ne jedete prebrzo.

Dakako, sve to vrijedi samo ako se hranite zdravom i pravilno pripremljenom hranom. Ne zaboravite da nije poanta svega da se izgladnjujete, jer je to posve nezdrav način mršavljenja, nego da dopustite svome tijelu da se privikne na manje obroke. Najčešće jedemo puno više nego nam je potrebno, pa Efekt malog tanjura doista i može pomoći da riješimo taj problem i smanjimo svoje obroke na razumnu i potrebnu mjeru.

Kategorije
Gastro

Crveno meso je bogat izvor cinka

U današnjem užurbanom dnevnom ritmu naš organizam pati ako mu ne posvećujemo dovoljnu pažnju, dok je pritom na udaru imunološki sustav kao jedan od najvažnijih nositelja našeg zdravlja. Upravo je cink jedan od najvažnijih minerala u tijelu koji je ključan za dobar imunitet i potreban za mnoge funkcije, a možemo ga pronaći u namirnicama poput crvenog mesa.

Cink je potreban za održavanje imunološkog sustava, izgradnju proteina, pokretanje enzima i za stvaranje DNA. Također, bitan je za normalan rast, razvoj i spolno sazrijevanje te za održavanje osjetila mirisa i okusa. Jedan je od minerala s najviše zdravstvenih tvrdnji i ima svojstva antioksidansa. Nedostatak cinka može dovesti do usporenog rasta, gubitka kose i oslabljenog apetita. Dnevna potreba za cinkom je 10 miligrama.

Cink se u organizam mora unijeti hranom jer tijelo ne proizvodi dostatne količine cinka. Imate li deficit cinka tada je puno bolji izvor hrana životinjskog podrijetla od hrane biljnog podrijetla. Primjerice ako ne živite na moru uz izvor kamenica, najlakši i najbolji način za uvođenje cinka u prehranu je jesti barem nekoliko puta tjedno crveno meso. Govedina, junetina i svinjetina imaju 3,9 – 3,6 miligrama cinka na 100 grama što znači da samo s jednim odreskom od 150 grama možemo unijeti preko 50 posto dnevne potrebe cinka.

Važno je voditi računa o pravilnoj prehrani zato što cinkom nažalost nije bogat dovoljan broj namirnica. Uz meso, izvor cinka je i riba, sir, orašasti plodovi i žitarice poput prosa, zobi, heljde i sl. Upravo zato je važna pravilna i raznovrsna prehrana od najranije dobi, s naglaskom ne isključivanja određene vrste hrane. Važnost kvalitetnih proteina, koje unosimo konzumacijom mesa, ribe, mliječnih proizvoda, voća, povrća i žitarica kao izvora minerala, vitamina i vlakana od presudnog je značaja za dobro zdravlje. U slučajevima ozbiljnog manjka cinka, zbog loše prehrane ili određenih probavnih smetnji, potrebno je razmisliti o češćem unosu hrane bogate cinkom, a crveno meso i zob svakako su jedne od njih.

Kategorije
Gastro Život

Jeste li znali da je kava – doping?

Posljednji godina svjedočimo nevjerojatnom porastu sportaša pozitivnih na razne nedozvoljene supstance koje se smatraju dopingom, no jeste li znali da je i kofein na tom popisu? Riječ je o spoju alkaloid ksantina koji se nalazi u listovima, sjemenkama i plodovima biljaka, poput kave i guarane, a djeluje kao stimulans, te tako privremeno odgađa umor i pospanost. Kava je, naravno, najpoznatiji pripravak od kofeina, no nalazimo ga i u čajevima, čokoladi, kakau, te cola pićima.

Ipak, ako pred utrku popijete šalicu, dvije kave, ne brinite, nećete pasti na doping testu. Naime, da bi testiranje bilo pozitivno trebali bi popiti ogromnu količinu kave, recimo, oko 200-300 šalica, što se smatra nemogućim ili barem teško izvedivim. Jasno, u povijesti profesionalnog sporta postoje sportaši koji su bili pozitivni na kofein, no oni su ga upravo zbog nemogućnosti ispijanja tolike količine kave uoči natjecanja morali u svoje tijelo unijeti intravenozno.

Postoje studije koje su dokazale da prisustvo kofeina u organizmu može povećati njegovu izdržljivost do 15 posto, a nema nimalo sumnje da je u malim dozama on koristan i stimulativan, dok u povećanim dozama može izazvati ovisnost. Kofein, među ostalim, stimulira središnji živčani sustav, što povećava produktivnost organizma. Primjerice, ako popijete samo jednu šalicu kave osjećat će se življe, energičnije i koncentriranije, što znači da ćete biti bolje fokusirani na svoj trening, no ako popijete 10-tak kava pozitivni efekti će se početi međusobno sukobljavati, a rezultat toga su glavobolje, nervoza i razdraženost.

Ako ste od onih koji ne mogu zamisliti dan bez barem jedne šalice kave, evo samo za vas nekoliko zanimljivosti o kavi. Legenda kaže da je kavu sasvim slučajno otkrio etiopski pastir u IX. stoljeću, a kofein kao tvar u kavi otkrio je dr. Sylvestre Dufour koncem XVII. stoljeća. Kava je psihoaktivna, ako se pije u velikim količinama može izazvati halucinacije, a savršeno kuhana sastoji se od 98.76 posto vode i 1.24 posto kave. Blagi je diuretik, no unatoč suprotnom vjerovanju, ne pomaže da se otrijeznite. Druga je najprodavanija roba na svijetu, odmah iza nafte, i – pazite sad – zrna kave zapravo su bobice što kavu čini voćem.

Kategorije
Život

Pokemoni i trčanje po brdima i planinama: Skupi ih sve!

Cestovni trkači i Trail, zvuči li vam čudno? Naravno da ne. Sve je veći broj cestovnjaka koji se odvažuju na odlazak u prirodu i trčanje kojekakvim singletrackovima po šumama i gorama. Niti s potpisnikom ovih redova nije ništa drugačije. Premda zaljubljen u cestovno trčanje s maksimalnim odmakom pri odlasku u Maksimir i treniranja njegovim šumskim stazama, prošle godine odvažio sam se na prvih 20 kilometara Traila organiziranog na brdu iznad Zagreba. Bez puno izmotavanja i dramatiziranja, ta utrka bila je nešto najgore što sam trčao u svojoj kratkoj trkačkoj karijeri. Posljednjih pet kilometara do cilja bila je opaka uzbrdica, a psovke u mojoj glavi sa svakim metrom uspona bile su sve sočnije. Dakako, nisam krivio organizatore, nego sebe i svoju nepripremljenost.

Nakon te utrke razmišljao sam odustati od daljnjih trail avantura, no nekako sve u životu probam barem dvaput, pa sam ipak odlučio da ću i Trailu dati još jednu šansu. Ta druga prilika ukazala se već na proljeće ove godine, kad je moj dragi prijatelj – vjerojatno najbolji avanturist među novinarima i nesumnjivo najbolji novinar među avanturistima – preuzeo organizaciju Pakoštane Traila. Pomislih, zna čovjek što radi, usput ću se malo odmoriti od Zagreba i provesti vikend buljeći poput Jacka Sparrowa u morski horizont, to je idealna prilika za drugi i možda posljednji Trail u životu.

Kako je bilo? Odlično, super! Staza fenomenalna, organizacija vrhunska, volonteri savršeni, jedino sam umjesto zadanih 25 kilometara istrčao – 19. Ni manje, ni više. Gdje je bio problem? Policajac me na jednom križanju krivo usmjerio, a ja neiskusan i samozatajan, nisam ništa pitao nego se uputio putem koji mi je pokazan. No premda i ta trail avantura nije završila kako spada, ipak nisam bio previše razočaran. Zimu sam proveo u ludom treniranju, rušeći svoje rekorde u mjesečnoj kilometraži na treninzima i to se u Pakoštanima itekako osjetilo.

Ovce na usponu

Dakle, iza mene su bila dva traila, oba ne baš uspješna, ali ipak nisam odustao. Razmišljao sam kako bih mogao tu i tamo prijaviti neku lakšu trail utrku, ako ništa drugo onda će mi to biti super trening snage za neki od nadolazećih polumaratona. Stoga sam odlučio do kraja godine istrčati još tri traila, pomno odabrana prema organizatoru, vremenu održavanja i težini staze. Kako se već neko vrijeme novinarski bavim trčanjem, tako sam i upoznao prilično velik broj organizatora i znao sam tko kako radi i kakve utrke priprema. Tako sam zamislio da otrčim jedan trail iz serije Trail i treking lige koju organizira Šimun Cimerman, druga utrka je trebala biti Risnjak Trail o kojem sam čuo toliko dobroga da ga jednostavno nisam htio propustiti i treći trial trebao sam trčati na jesen, vjerojatno na Žumberku.

E sad, iako sam dobro krenuo sa zamišljenim, i odradio Cimermanov B2Trail na Krku (kakva staza, kakva povijest, kakvih 2 kilometra muke na zadnjem usponu, činilo mi se da mi se i ovce smiju na tom ludom i za mene tehnički opakom usponu), tako me poziv Elvira Sulića da mu na Hahliće Trail pošaljem nekog novinara da napravi reportažu posve izbacio iz takta. Nemojte me krivo shvatiti, Elvir je super, njegov tim za utrke je možda i najbolji u državi, obožavam i njegove avanture i avanture njegove bolje polovice Darije Bostjančić, no u tom trenutku bilo je premalo vremena za organizaciju njegove ideje. A opet, šteta je propustiti priliku. I tako sam ja krenuo prema Grobničkim Alpama, u avanturu radi koje i pišem ovaj tekst.

Dakle, na putu od Zagreba do Grobnika nisam mogao odabrati boljeg suputnika od Dragana Jankovića. Ako netko nešto zna o tom ludom trčanju cestama, planinama, gore, dolje, lijevo, desno, onda je to on. Na putu od 2 sata dobio sam super savjete i bio sam uvjeren da sam spreman za sve što me čeka. Iza mene su bila dva odrađena traila i puno, puno treninga. Što može krenuti po zlu? Mda…

Prvi kiks bio je jer sam vjerovao Elviru kako Hahlići Trail nisu ništa posebno. Da, u odnosu na uspon na Mont Blanc sigurno i nisu. Drugi kiks bio je start bez zagrijavanja. U jednom trenutku kava u kafiću 7,5 metara od startne linije mi se učinila boljim odabirom, no nisam uračunao komponentu laprdanja s ljudima koje nisam vidio 100 godina, pa sam jednostavno zaboravio na start. Uskočio sam među ljude u zadnji čas i patio se naredna 2, 3 kilometra dok tijelo nije došlo na radnu temperaturu. Nisam siguran, ali mislim da su ljudi oko mene čuli i kako mi zglobovi krckaju. Ne znam, čudno su me gledali.

Kiša, led, vjetar, sunce…

No dobro, ta prva muka je prošla, krenuo je prvi uspon, nema problema. Držim se grupe, laganim korakom nižem metar za metom, kad eto kiše. Opet, ništa čudno, još na autoputu vidio sam crne oblake iznad Grobnika i bio svjestan mogućnosti kiše. No kako smo se mi uspinjali tako je kiša odjednom postala led, a vjetar je stao šibati kao da nas želi otpuhati s ruba planine. Opet odjednom, sve je stalo. Ni leda, ni kiše, ni vjetra. Štoviše, granulo je Sunce i počelo sušiti posve natopljenu odjeću na meni. Nažalost, trajalo je to tek 10-tak minuta. Navukli su se novi oblaci, stigla je i magla, pa ponovno led, vjetar, negdje ne baš tako daleko grunula je i jedna munja. Kaos, a preda mnom tek dovršetak prvog od tri uspona. Cijela ta priča oko lijepog-ružnog vremena izmijenila se još jednom u narednih pola sata, a moje disanje postajalo je sve teže.

Ipak, nekako sam se domogao trećeg vrha i premda već napola mrtav umoran razveselio nizbrdici. Konačno trčanje, pomislih. No kiša i trkači ispred mene posve su uništili stazu, bila je skliska, blatna i izrovana, a kad su stigle nizbrdice s opakim nagibom, katkad sam minutu, dvije stajao i dumao kako se uopće spustiti.

Kako bilo, četverosatno ubijanje završio sam bez pada, no bio sam umoran k’o pas. Janković nije baš blagonaklono gledao na moj rezultat, no bio sam toliko iscrpljen da ga, iskreno, nisam baš ni slušao kako treba. Pa ipak, držao sam se klasičnog trkačkog pravila, psuj na stazi, pitaj kad je iduća utrka kad prođeš ciljem, i odlučio otrčati sve četiri utrke Kvarner Trailsa. Od onih sam rekreativaca koje na utrku privuku medalje, a Elvir je osmislio četiri super medalje za svoje četiri utrke i nekako spontano krenula je priča o Pokemonima – skupi ih sve.

Nova dva izazova

Idući izazov bio je Rijeka Trail. Iskreno, da su svi trailovi kao taj, ne bih više nikad ni pomislio na cestovnu utrku. Start na bajkovitom Trsatu, staza valovita, ali tehnički zaista nezahtjevna, singletrackovi sigurni i uređeni, bio je baš gušt trčati tu utrku. Na žalost, čini se da je 2019. održan zadnji Rijeka Trail, a tim više sam oduševljen što sam sudjelovao. Ako sam dobro shvatio, neki mostovi više neće biti tamo gdje su dosad bili i održavanje utrke više neće biti moguće iz sigurnosnih razloga. Razumljivo ako znamo da je i ovogodišnja utrka prolongirana za dva tjedna u odnosu na originalni termin jer se radi ogromne količine padalina podigla neka lokalna rijeka i poplavila stazu kojom se trči.

Druga od četiri medalje bila je već obješena na istaknutom mjestu u dnevnom boravku. Slijedio je Risnjak Trail na koji sam u svakom slučaju želio ići. Spojio sam ugodno s korisnim i na utrku krenuo dan ranije, u Delnicama posjetio dragog prijatelja iz nekih davnih dana rada u nekim drugim redakcijama, a u subotu startao treću utrku iz serije. Dakle, početničkim rječnikom rečeno, to je utrka koju bi svaki rekreativac morao istrčati. Nije važna duljina staze, još manje je važno istrčano vrijeme, važno je da nije lako, ali je priroda takva da izgubiš dah radi njezine ljepote, a ne (samo) radi teškog uspona. Trči se najvećim dijelom po šumi, nema vrućine premda je sredina ljeta, a podloga je mekana. Treću medalju imao sam u džepu čak i brže nego sam se nadao. Negdje na sredini staze, kad je prošao prvi veliki uspon, uhvatio sam neki dobar ritam i samo tabanao. Misli su otišle tko zna gdje i začas sam se našao pred 300 metara asfaltirane završnice.

700 stepenica za sigurnu smrt

Posljednja utrka bila je Učka Trail. Start iz Mošćeničke Drage, malog obalnog turističkog bisera u kojem možete stvarno popiti super kavu, a i hrana u lokalnim restoranima je izgledala i mirisala primamljivo. Baš čovjek ogladni od tih mirisa. No vratimo se na utrku. Kako sam započeo na Grobiku, gotovo identično sam završio u Mošćeničkoj Dragi. Razlika je bila u tome da ne samo da se nisam zagrijao kako treba, nego sam stigao u zadnji čas i startao iz prvog reda. Halo! Prvi red! Oko mene nabrijani Slovenci, toliko brzi da sam nakon označenog starta već u prvom koraku zaostajao par metara. Ludo pa živi!

Koji je najvažniji detalj Učka Traila? Stepenice! Dovraga i s njima, ali nakon 500-tinjak metara od starta kreću stepenice, njih mali milijun različitih veličina. Kasnije sam saznao da ih je nešto malo više od 700, no veći problem od količine je nemogućnost hvatanja ritma. Jednostavno, siguran sam da ne postoje dvije iste visine, širine i dubine. Kako je taj dio staze blizu starta, tako je i gužva bila velika. Oni najbrži već su bili daleko, no mi ostali smo tabanali jednu po jednu stepenicu, puhali poput lokomotive i čekali neki mali zastoj da bi došli do zraka. Srećom, bilo je dosta onih koji su tražili mini odmor pa jednostavno stali kao ukopani, zaustavljajući pritom masu iza sebe.

Kad se prođe ta stepeničasta muka staza je uglavnom OK. Nije baš tehnički potpuno nezahtjevna, no daleko je od one na kojoj sam uživao na Rijeka Trailu. Pa ipak, na Učka Trailu mi se dogodilo nešto o čemu nikad nisam ozbiljno razmišljao. Na početku dugačkog spuštanja mini serpentinama kroz šumu uhvatio sam se kako pratim ritam trčanja čovjeka ispred sebe, a on se svako malo osvrtao, kao da provjerava stižem li ga. Da stvar bude još luđa, i ja sam nešto slično radio s trkačem iza sebe. Shvatio sam da se već kilometar, dva ganjamo po šumi, kao da imamo svoju mini utrku. Nije to još dugo trajalo, no bio je gušt. Stigao je jedan nadmorskom visinom mali uspon, no bio je dug parsto metara i tu su dečki posustali. Prilično samozadovoljno sam u sebi ustvrdio kako se isplatilo treniranje po Maksimiru i jednostavno sam dečke ostavio iza sebe.

Do cilja je još trebalo istrčati štogod šumskih stazica i dugu, zavojitu asfaltiranu cestu koja vodi do središta grada. Zgodan je to detalj utrke, jer toliko asfalta nije bilo na sve tri prethodne utrke zajedno. Ulazak u cilj bio je pravo malo zadovoljstvo, ne samo radi završene utrke i sasvim solidnog vremena, nego i zato što je skupljen i zadnji Pokemon.

Idemo ispočetka

Što reći na kraju, kako ocijeniti i procijeniti spomenute četiri utrke Kvarner Trailsa? Organizacijski gledano, sve je štimalo savršeno. Oznake na stazi su tako česte da ih je bez problema pratila i muška plavuša poput mene. Volonteri su vrh, uvijek nasmiješeni, spremni za savjet, pitanja i kuknjavu trkača. Na startu i cilju umjesto Severine i sličnih zavijala trešti Rock’N’Roll, voće i voda su ohlađeni, hrana spremna. Elvir, Darija, svi ostali, u pravilu nasmješeni. Podigne takav pozitivan duh čovjeka, nekako je lakše nakon svih uspona i padova, kiša, sunca i vjetrova.

Kad bolje razmislim, ne mogu pronaći niti jednu zamjerku na organizaciju bilo koje utrke. Kvarner Trailsi su zaista utrke koje valja od srca preporučiti ljubiteljima trčanja. S obzirom na to da je, barem zasad, s organizacijske karte nestao Rijeka Trail, za pretpostaviti je da će ga jednako uspješno zamijeniti Malinska Trail. To jednostavno ne može biti loša staza.

Ako se pitate bih li sve to ponovio, opet prolazio lude promjene vremena na Grobniku, uspinjao se mrskim milijunom stepenica iznad Mošćeničke Drage, patio se na usponima Risnjaka i Učke, odgovor je savršeno jasan – DA! Toliko je jasan da već čekam otvaranje prijava za narednu godinu. A onda od proljeća krećem u lov na nova četiri Pokemona. Eto, toliko su Kvarner Trailsi dobri!

Kategorije
Zdravlje

Sezonske alergije, imunitet i Apiterapija PIP

Svi pčelinji proizvodi blagotvorno djeluju na organizam, potiču rad imunološkog sustava, povećavaju tjelesnu izdržljivost i smanjuju zamor što je česta posljedica alergijskih reakcija. Prevencija je daleko bolji način za borbu s alergijom nego naknadno ublažavanje neželjenih posljedica, stoga pravilnim korištenjem meda, propolisa i matične mliječi možemo spremni dočekati sezonu alergija i poboljšati kvalitetu života

Alergija je nepravilno funkcioniranje imunološkog sustava. U zdravom organizmu antitijela nas štite od virusa, bakterija i infekcija. Kod alergičnih osoba imunološki sistem pogrešno shvaća određene alergene (kao neprijatelja) i počinje stvarati antitijela da se obrani od njih.

Alergijska reakcija se može dogoditi odmah ili nekoliko sati nakon kontakta s određenim alergenom. Simptomi alergijske reakcije ovise o načinu ulaska alergena u organizam. Svima poznata alergijska reakcija na pelud je alergijski rinitis ili peludna groznica.

Sezonski alergijski rinitis ili peludna groznica predstavlja alergijsku reakciju koja u pozadini ima pretjeranu imunološku reakciju na pojavu alergena (peludi). Ulaskom peludi u organizam inhalacijskim putem tj. udisanjem pokreće se niz reakcija koje rezultiraju oslobađanjem antitijela i medijatora upale histamina koji uzrokuju alergijske reakcije. Histamini izazivaju povećanu propusnost krvnih i limfnih žila te iz njih izlazi tekućina koja uzrokuje simptome – otok, crvenilo, svrbež i bol. Nos, sinusi i dišni putovi otiču, pune se sekretom i postaju začepljeni. Poremećaji koje uzrokuje alergijski rinitis odražavaju se i na funkciju pluća i srca, a oboljenje je često povezano s bronhijalnom astmom. Alergija nije izlječiva ali postoji terapija koja ublažava i uklanja simptome te olakšava život alergičnim osobama.

Saveznici u suzbijanju alergijskog rinitisa i peludnih alergija su pčelinji proizvodi. Mnogima neshvatljivo, ali dokazano.

Med može uvelike pomoći kod peludne alergije tzv. specifičnom imunoterapijom alergijskih bolesti dišnog sustava, senzibilizacijom na inhalacijske alergene iz okoliša kao što je pelud. Kontinuiranom primjenom meda u postupno rastućim dozama tijekom cijele godine u organizam unosimo poddozirano pelud u svrhu smanjenja reakcija na njega u alergičnih osoba.  Zrnca peludi u medu su u neusporedivo manjim koncentracijama nego u okolišu te ih organizam prihvaća bez značajne pobune. Na ovaj način potičemo organizam da izgrađuje vlastite obrambene mehanizme što rezultira umanjenim imunosnim odgovorom na pelud u sezoni cvatnje, tj. blažom alergijskom reakcijom, pa čak i izostankom popratnih neugodnih simptoma.

Matična mliječ pruža učinkovitu zaštitu od alergija i alergijskih simptoma. Antialergijski učinak matične mliječi je znanstveno dokazan, ta se značajka pripisuje glikoproteinu iz matične mliječi koji suprimira antigen, inhibira specifičnu proizvodnju IgE i histamina iz mastocita.

Propolis je prirodan izvor antioksidansa i imunomodulatora flavonoida Kvercetin iz propolisa biljni je pigment, smatra se pretečom i predstavnikom svih bioflavonoida, u brojnim studijima pokazao se kao najaktivniji od svih bioflavonoida. Dobar je protuupalni agens, izravno blokira nekoliko početnih stadija upalnog procesa, tako i sintezu i oslobađanje histamina i drugih medijatora upale. Normalizira i jača imunološki sustav,ublažava simptome peludne  alergije te bolesti dišnog sustava.

Svi pčelinji proizvodi zasebno, ali i u kombinaciji blagotvorno djeluju na organizam, potiču rad imunološkog sustava, povećavaju tjelesnu izdržljivost i smanjuju zamor što je česta posljedica alergijskih reakcija. Prevencija je daleko bolji način za borbu s alergijom nego naknadno ublažavanje neželjenih posljedica, stoga pravilnim korištenjem meda, propolisa i matične mliječi možemo spremni dočekati sezonu alergija i poboljšati kvalitetu života.

Petra Galović

Kategorije
Gastro

Kako nadoknaditi izgubljenu energiju? Čarobna formula je u medu!

Med se smatra jednom od najlakše probavljivih i iskoristivih namirnica, a vjeruje se da je prisutan u prehrani čovjeka više od 8 tisuća godina. S obzirom na to da sadrži znatan udio jednostavnih šećera, med se prvenstveno ubraja u energetske namirnice, no, za razliku od ostalih namirnica bogatih šećerom, med sadrži jednostavne ugljikohidrate – glukozu i fruktozu koji su lako iskoristivi za stvaranje energije, a višak se sprema kao glikogen, tj. rezerva energije.

Med je dobro poznat kao izvrsna energetska nadopuna profi sportašima i rekreativcima i to zahvaljujući jedinstvenom, balansiranom sastavu, čije se komponente integriraju između akcija skladištenja i stvaranja energije. Glukoza se iz meda izravno i lako apsorbira čime ubrzano opskrbljuje organizam energijom. Fruktozni metabolički put je nasuprot glukoznom nešto sporiji što uzrokuje prolongiranje vremena za opskrbljivanjem energijom. Tako kao konačni efekt dobivamo bržu nadopunu energetskih potreba, koja osim toga i kroz duži period omogućuje stalnu nadoknadu bez dodatnog opterećenja probavnog sustava.

S obzirom na nutritivne i energetske tvari koje se upliću u normalan metabolički sustav, velika cijenjenost meda kao namirnice proizlazi i iz činjenice da med sadrži mnogobrojne tvari s ljekovitim svojstvima: poboljšava rad metaboličkog sustava, potiče umnu i tjelesnu aktivnost, tamne vrste meda pomažu kod slabokrvnosti, jača imunološki sustav, djeluje antiseptično, poboljšava apsorbiranje tvari u organizmu, te djeluje poput sedativa i detoksikacijskog sredstva.

Dnevna preporučena količina meda je minimum 1 g/kg tjelesne težine, dok se kod sportaša i rekreativaca ta količina povećava i do 2 g/kg tjelesne težine. To bi značilo da bi mjesečno trebali pojesti gotovo dvije velike teglice (980 g) meda.

Na kraju i jedna zanimljivost: U medu je sadržano više od 300 različitih spojeva pa je to najvjerojatniji razlog da do sada nikome nije uspjelo stvoriti uspješnu kopiju te po mnogočemu jedinstvene namirnice.

Kategorije
Tech

Sportaši sada mogu pauzirati status treniranja na Garmin uređajima

Garmin je objavio kako sportaši sada mogu pauzirati trening na kompatibilnim Forerunner, fēnix i MARQ pametnim satovima, kao na GPS biciklističkom računalu Edge. Status treniranja je alat za mjerenje performansi koji mjeri nedavnu povijest treniranja i javlja sportašima treniraju li produktivno, jesu li se pretrenirali ili su ispod prosjeka.

Kada sportaš pauzira status treniranja njegov će pametni sat ili biciklističko računalo Edge nastaviti analizirati dnevne podatke treniranja i predložiti ispis VO2 max i  razinu opterećenja treninga, ali i povratne informacije o statusu treniranja, fokusu prilikom opterećenja treninga, optimalni raspon treninga i dnevne prijedloge vježbi će biti isključene.

Dok je status treniranja pauziran, sportaši mogu nastaviti koristiti svoje pametne satove ili Edge biciklističko računalo. Kada su spremni pogledati svoj napredak, funkcija status treniranja će odmah započeti s kalkulacijom na temelju svih podataka o aktivnostima koji su bili snimljeni. Instrukcije o tome kako se pauzira i nastavlja status treniranja se mogu naći na Garmin blogu.

Garminovi proizvodi revolucionirali su život trkača, biciklista, plivača i sportaša svih razina i sposobnosti. Posvećen razvoju tehnologije koja pomaže ljudima da ostanu aktivni i povećaju performanse, Garmin vjeruje da je svaki dan prilika za inovacije i prilika za pobjedu jučerašnjih rezultata.

Kategorije
Zdravlje

Crne statistike pretilosti u Hrvatskoj

Izuzmemo li neizlječive bolesti i pušenje, problem pretilosti jedan je od najvećih problema suvremene civilizacije. Brojne zdravstvene institucije i liječnici godinama upozoravaju na negativan trend povećanja prekomjerne tjelesne težine, pogotovo kod djece, no unatoč tome u svijetu su pomaci na bolje vrlo mali, gotovo nezamjetni.

Da bi stvar bila gora, državama koje su i prije par desetljeća označene kao problematične u statistici pretilih osoba pridružile su se nove zemlje, među njima i Hrvatska. Tako, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 64 posto muškaraca i 52 posto žena u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu, a situacija je alarmantna i s djecom, budući da ih je 19 posto prekomjerno teških, a sedam posto pretilih.

Uobičajeno, glavni problem je loša i nezdrava prehrana, a zatim i pomanjkanje kretanja. Ljudi imaju sve manje vremena za odlazak u prirodu, sve manje volje za bavljenje rekreacijom, dok je kod djece, uz prečestu prehranu fast foodom, osnovni problem sjedenje za računalima, pred tv ekranima i mobitelima. Kad se tome pridoda pet, šest ili više sati sjedenja u školskim klupama, jasno je zašto je statistika tako crna.

Koje je rješenje? Nećemo ustvrditi ništa novoga ako naglasimo da su zdrava prehrana i kretanje, bavljenje rekreacijom, ključ u rješevanju problema. Srećom, prvenstveno trčanje, a zatim razne vrste pilatesa, plivanje, fitness i slični rekreativni sportovi sve su dostupniji i popularniji, pa se time povećavaju i šanse da se kroz nekoliko godina crna statistika ipak malo ublaži.