Listopad se u cijelom svijetu obilježava kao Mjesec borbe protiv raka dojke, poznat i pod nazivom Ružičasti mjesec. Tijekom ovog razdoblja organiziraju se brojne edukativne i humanitarne aktivnosti s ciljem podizanja svijesti o važnosti prevencije, ranog otkrivanja i liječenja raka dojke, bolesti koja godišnje pogađa milijune žena, ali i muškaraca.
Povijest i simbolika ružičaste vrpce
Simbol borbe protiv raka dojke – ružičasta vrpca – nastala je početkom 1990-ih. Ideja se razvila iz humanitarne inicijative američke aktivistice Evelyn Lauder, potpredsjednice kozmetičke tvrtke Estée Lauder, i urednice časopisa Self Alexandre Penney. One su 1992. godine pokrenule kampanju kojom su ružičastu vrpcu učinile globalno prepoznatljivim znakom nade, podrške i zajedništva.
Od tada se listopad tradicionalno obilježava kao Breast Cancer Awareness Month (Mjesec svjesnosti o raku dojke). Kampanja se proširila diljem svijeta, uključujući i Hrvatsku, gdje brojne udruge i zdravstvene institucije svake godine organiziraju javne akcije, predavanja, preventivne preglede i humanitarne utrke.
Cilj kampanje: znanje, prevencija i solidarnost
Glavni cilj „ružičastog listopada” jest educirati javnost o važnosti redovitih samopregleda i mamografskih kontrola, jer rano otkrivanje značajno povećava šanse za izlječenje. Uz to, kampanja naglašava i važnost psihološke podrške oboljelima te financijske pomoći za istraživanja i razvoj učinkovitijih terapija.
Tijekom listopada mnogi spomenici, zgrade i javni prostori osvjetljavaju se ružičastom bojom, kao simbol podrške oboljelima i njihovim obiteljima. Tako se vizualno i simbolično širi poruka solidarnosti, hrabrosti i zajedništva u borbi protiv bolesti koja pogađa svaku osmu ženu u svijetu.
Poruka ružičastog listopada
Ružičasti mjesec nas podsjeća da briga o zdravlju počinje svjesnošću i odgovornošću prema sebi. Redoviti pregledi, zdrave životne navike i otvoren razgovor o bolesti ključni su koraci u borbi protiv raka dojke.
U listopadu nosimo ružičasto – u čast onima koji se bore, u sjećanje na one koji su izgubili bitku i u znak podrške onima koji su je dobili.
Svijet fotografa prepun je zanimljivih situacija, čudnih i nepredvidljivih okolnosti, a rad s ljudima – baš kao i na svim drugim poslovima koji uključuju komunikaciju sa znanima i neznanima – katkad užitak, ali ponekad i dramatično stresan. Ma koliko kvalitetne fotografije bile i kako god brzo bile obrađene i dostavljene, urednici u medijima i drugi naručitelji nerijetko gunđaju, jadikuju, preneseno iz fotografskog kuta gledanja – zanovijetaju te traže ili priželjkuju nešto drugo ili drugačije.
Dogovor postignut, ugovor potpisan
Jedna od zanimljivih situacija koja bi mogla jako dobro opisati život fotografa dogodila se nedavno u SAD-u gdje je Rachel Stone, fotografkinja specijalizirana za vjenčanja, doživjela neugodnost koja bi, ne njezinom krivicom, lako mogla završiti na sudu. Naime, gospođa Stone iz američke države Utah dobila je zahtjev za povratom novca zato što se par koji je fotkala na vjenčanju – rastao.
Prema riječima fotografkinje, par je sklopio ugovor otprilike godinu i pol prije vjenčanja. U skladu s ugovorom, cjelokupan iznos je unaprijed plaćen, a na dan vjenčanja, Stone je odradila ugovorenih osam sati fotografiranja te nakon 24 sata poslala mladencima 100 do 200 fotografija kao svojevrsni ‘preview’. Ugovorom je bilo jasno definirano da je krajnji rok isporuke svih fotografija tri mjeseca, što je par prihvatio i u konačnici potpisao.
Prijetnje tužbom, uvrede, loše recenzije…
Međutim, tek mjesec dana nakon svadbe, mladenka je kontaktirala fotografkinju s iznenađujućim zahtjevom: s obzirom na to da se razvela, fotografije joj više nisu potrebne i zato želi vratiti sav uplaćeni novac. Stone je zahtjev odbila, objašnjavajući da je posao već odrađen i da je sve bilo u skladu s ugovorom. To nije zadovoljilo mladenku, koja je potom počela prijetiti tužbom, slati poruke i pozive, pa čak i ostavljati negativne recenzije na mrežama. Stone u snimljenom video objavljenom na njezinom TikTok profilu i Instagramu tvrdi da je komunikacija ubrzo eskalirala do točke u kojoj su se obje strane međusobno blokirale.
Iako mladenka, prema vlastitim riječima, smatra da nije dobila ono što je trebala, Stone ističe da se radi isključivo o promjeni okolnosti u privatnom životu klijentice, a ne o propustu ili grešci u pruženoj usluzi.
Od nesporazuma do internet senzacije
Dakako, ovaj slučaj otvorio je prilično dramatičnu raspravu na društvenim mrežama; mnogi korisnici stali su na stranu fotografkinje, naglašavajući da je posao ispunjen prema ugovoru i da razvod nije osnova za povrat novca, dok su se drugi zapitali može li ovakva situacija imati posljedice za reputaciju fotografa i kakva bi pravna rješenja bila u sličnim slučajevima.
Kako bilo, slučaj nezadovoljne mladenke ne samo da je postao viralan na društvenim mrežama (samo na TikToku Rachel Stone pregledan je više od 330 tisuća puta), nego je stigao i do medija. Cijeli slučaj tako je prerastao iz privatnog nesporazuma u internetsku senzaciju, pa ostaje otvoreno pitanje hoće li završiti samo kao viralna priča ili i kao pravna bitka.
TikTok je ponovno lansirao trend koji je mnoge korisnike zainteresirao – tuširanje u mraku. Iako zvuči neobično, stručnjaci kažu da praksa može imati određene koristi za san i mentalno zdravlje.
Tuširanje u mraku uključuje tuširanje u prigušenom ili potpunom mraku, često uz ambijentalno osvjetljenje poput svijeća ili mekane svjetlosti. Ideja je smanjiti stimulaciju osjetila i stvoriti opuštajuće okruženje koje mozgu signalizira da je vrijeme za odmor. Stručnjaci ističu kako se radi o obliku senzorne deprivacije koji potiče relaksaciju.
Potiče opuštanje i smanjuje stres
Prigušeno ili potpuno tamno okruženje tijekom tuširanja može pomoći u regulaciji cirkadijalnog ritma, tj. unutrašnjeg biološkog sata tijela koji regulira fiziološke procese u približno 24-satnom ciklusu. Izlaganje jakom svjetlu, osobito plavom svjetlu sa zaslona, može suzbiti lučenje melatonina i odgoditi uspavljivanje. Tamno okruženje, naprotiv, potiče proizvodnju melatonina i olakšava uspavljivanje.
Osim toga, smanjena stimulacija osjetila pomaže živčanom sustavu da se smiri, a fokusiranje na senzorno iskustvo tuširanja potiče opuštanje i smanjuje stres.
A što je s anksioznosti?
Iako tuširanje u mraku može biti korisno, nije za svakoga. Ako potpuni mrak izaziva nelagodu ili anksioznost, stručnjaci preporučuju prigušeno svjetlo ili noćnu lampicu. Također, sigurnost u tuš-kabini uvijek je prioritet kako bi se spriječile nezgode.
Iako se trend pojavio na TikToku, tuširanje u mraku zapravo se oslanja na znanstvene spoznaje o higijeni spavanja. Za one koji žele poboljšati kvalitetu sna i smanjiti stres, ova jednostavna praksa mogla bi postati korisni dodatak večernjoj rutini.
Šezdeset godina nakon što je Neil Armstrong izgovorio čuvene riječi pri prvom koraku na Mjesecu, svijet se sprema za novo poglavlje istraživanja svemira – ono u kojem će ključnu ulogu imati žene. NASA-in program Artemis, nazvan po grčkoj božici Mjeseca, prvi put će poslati astronautkinje na put prema površini našeg prirodnog satelita.
Od Valentine Tereškove do kandidatkinja za Mjesec
Uloga žena u svemirskim misijama nije nova, ali je povijesno bila potisnuta. Sovjetska kozmonautkinja Valentina Tereškova još je 1963. postala prva žena u svemiru, a NASA je tek 1983. poslala svoju prvu astronautkinju, Sally Ride. Ipak, do danas nijedna žena nije kročila po Mjesecu.
Artemis program namjerava to promijeniti. NASA je okupila posebnu skupinu astronautkinja koje su dio tzv. Artemis Teama – među njima su Jessica Meir, Anne McClain, Kate Rubins, Stephanie Wilson, Nicole Mann, Jasmin Moghbeli, Jessica Watkins i Kayla Barron. One su kandidatkinje koje bi mogle biti prve žene na površini Mjeseca.
Christina Koch: Prva žena na letu oko Mjeseca
Već je potvrđeno da će Christina Koch biti članica misije Artemis II – prvog leta s posadom oko Mjeseca nakon više od pola stoljeća. Iako ova misija neće sletjeti na površinu, Koch će ući u povijest kao prva žena koja je obišla Mjesec. Koch nije nepoznato ime u svemirskim krugovima. Drži rekord po najduljem neprekinutom boravku žene u svemiru (328 dana), a zajedno s kolegicom Jessicom Meir izvela je i prvi isključivo ženski svemirski hod.
NASA još nije objavila posadu misije Artemis III, koja bi trebala sletjeti na površinu Mjeseca najranije krajem ovog desetljeća. Iako su prvotni planovi naglašavali da će prva žena i prva osoba druge boje kože zakoračiti na lunarnu površinu, taj simbolički okvir službeno je odbačen u ožujku 2025. godine. Fokus je sada na znanstvenoj važnosti misije, no očekuje se da će među prvim članovima posade biti upravo žena.
Irkinja u planovima za odlazak na Mjesec
Uz NASA-u, u igri su i međunarodne partnerice. Rosemary Coogan, astronautkinja Europske svemirske agencije (ESA), često se spominje kao kandidatkinja za sudjelovanje u budućim misijama nakon 2027. godine. Time bi se Mjesec, kao globalno odredište, pretvorio i u pozornicu šire međunarodne suradnje u kojoj žene dobivaju sve istaknutiju ulogu.
Prva žena na Mjesecu bit će više od simboličkog trenutka. Bit će to ispravljanje povijesne neravnoteže i dokaz da istraživanje svemira više nije ekskluzivno područje ‘muškog heroizma’, već polje gdje ravnopravnost donosi novu snagu i perspektivu.
Početak škole posebno je uzbudljivo, ali i zahtjevno razdoblje – pogotovo za djecu koja kreću u prvi razred i njihove roditelje. Nakon ljetnog odmora, mali prvašići ulaze u potpuno novu rutinu: nove učionice, učiteljice, pravila i prijatelji. Za mnoge roditelje, to znači balansiranje između planiranja, kupovine školskog pribora i pružanja emocionalne podrške svojoj djeci.
Iako početak škole može izgledati zastrašujuće, dobra priprema može značajno olakšati prijelaz i za djecu i za roditelje. Od organizacije školskog pribora do uspostavljanja dnevne rutine, postoje konkretni koraci koji pomažu da prvi dan škole i naredne tjedne provedete bez stresa, a uz osmijehe i uzbuđenje zbog novih iskustava.
U nastavku donosimo šest ključnih koraka koji će vam pomoći da pripremite svoje dijete – i sebe – za bezbrižan početak škole.
Organizirajte osnovni školski pribor
Prije nego što krenete u kupovinu, provjerite popis koji škola daje. Fokusirajte se na kvalitetne bilježnice, olovke, bojice i pernicu. Pazite da pribor bude praktičan i prilagođen djetetovim sposobnostima – npr. deblje olovke lakše se drže malim rukama.
Uspostavite rutinu
Djeca koja kreću u prvi razred trebaju postepeno navikavanje na školski ritam. Počnite tjedan-dva prije početka škole s ranijim buđenjem, redovitim obrocima i vremenom za učenje i igru.
Razgovarajte o školi
Potaknite dijete da izrazi svoja očekivanja i strahove. Čitajte knjige o školi, igrajte se škole kod kuće i naglasite pozitivne aspekte – nove prijatelje, igru, zanimljive aktivnosti.
Održiv budžet i kupovina
Kupujte pametno – iskoristite akcije, usporedite cijene i razmislite o ponovnoj upotrebi pribora od starije djece ili kupovini kvalitetnijih stvari koje traju više godina.
Priprema emocionalne sigurnosti
Prvi razred može biti veliki izazov. Pripremite dijete emocionalno – pričajte o pravilima, prijateljstvima, rješavanju problema i potičite samostalnost. Pohvale i podrška kod svake male pobjede čine čuda.
Suradnja sa školom
Održavajte otvorenu komunikaciju s učiteljicom i školom. Pitanja o dnevnim rutinama, domaćim zadacima i očekivanjima pomoći će vam i djetetu da se lakše uklopi.
Početak škole je nova faza i za roditelje i za djecu. Uz planiranje, strpljenje i pozitivno razmišljanje, prvi razred može postati vrijeme rasta, učenja i veselja – bez stresa i panike.
Malo je odjevnih komada koji imaju vlastitu priču, simboliku i kulturološki značaj. Još je manje onih koji su preživjeli gotovo cijelo stoljeće, ostali moderni, poželjni i univerzalni. A mala crna haljina – jednostavna, elegantna, suzdržano zavodljiva – uspjela je upravo to.
Ali kako je crna haljina, nekoć rezervirana za žalovanje i strogu ozbiljnost, postala univerzalni simbol ženske elegancije i, još važnije, slobode?
Crna revolucija Coco Chanel
Godina je 1926., svijet je još pod dojmom Prvog svjetskog rata, a žene polako osvajaju pravo glasa, rade, izlaze iz okvira viktorijanske ženstvenosti. U tom povijesnom trenutku Coco Chanel, francuska dizajnerica poznata po rušenju pravila, objavljuje skicu crne haljine u američkom Vogueu.
Reakcija? Oduševljenje. Vogue je novu haljinu nazvao Ford haljinom, aludirajući na model automobila Ford T – zbog svoje jednostavnosti, dostupnosti i masovne privlačnosti. Ideja je bila revolucionarna: crna više nije rezervirana za udovice i sprovode, sada je to boja sofisticiranosti, funkcionalnosti i slobode.
Chanel je dizajnirala haljinu koja je bila jednostavna, bez nepotrebnih ukrasa, prilagodljiva raznim prilikama, i pristupačna mnogim ženama, a ne samo eliti. Time je ne samo promijenila modni ukus, već i potaknula demokraciju u ženskom odijevanju.
Audrey Hepburn i trenutak vječnosti
Iako je Chanel stvorila koncept, globalnu modnu mitologiju mala crna haljina dobiva 1961. zahvaljujući filmu Breakfast at Tiffany’s. Audrey Hepburn, u haljini koju je za nju dizajnirao Hubert de Givenchy, stoji pred izlogom Tiffany & Co. s kroasanom u ruci, biserima oko vrata i savršenim osmijehom.
Taj prizor nije samo modna lekcija, to je slika ženstvenosti, elegancije i samopouzdanja koja nadilazi vrijeme i prostor. Haljina u tom trenutku postaje više od odjeće – ona postaje stav.
Stil koji govori više od riječi
Mala crna haljina nikada nije bila samo komad odjeće. Ona je modni odgovor na pitanje kako izgledati elegantno bez pretjerivanja. Nositi LBD znači odabrati eleganciju bez napora. Ona ne traži pažnju, ali je uvijek dobiva. Njezina najveća snaga je svestranost – jednako dobro funkcionira u uredskom okruženju, na večeri s prijateljima, poslovnom prijemu ili umjetničkom izložbi. Sve ovisi o tome s čime je kombinirate: s biserima i potpeticama ili s kožnom jaknom i tenisicama.
Njezin minimalizam ne oduzima prostoru osobnosti – naprotiv, upravo ga stvara. U svijetu gdje se često previše govori kroz odjeću, mala crna haljina ostaje tihi saveznik samopouzdanja. Ona ne skriva, ali ni ne razotkriva previše. To je stilski ekvivalent rečenici Znam tko sam i nemam potrebu to dokazivati.
simbol emancipacije i slobode
U dubini, priča o maloj crnoj haljini je i priča o ženskom osnaživanju. Kada je Chanel lansirala prvi model, žene su se tek počele boriti za pravo da budu više od nečijih supruga i majki. Uklonivši korzete, čipku i nepotrebnu teatralnost, ponudila je novi jezik odijevanja: slobodan, funkcionalan, ali i ženstven.
Kroz desetljeća, mala crna haljina postajala je modni saveznik svake žene koja je željela biti ozbiljna, vidljiva, ali i elegantna. Urednice modnih časopisa, filmske dive, poslovne žene i umjetnice – sve su imale svoju verziju crne haljine. Jer ona ne diktira tko ste, već sluša tko želite biti.
revenge dress princeze diane
Tijekom desetljeća, mala crna haljina nije samo krasila modne piste i crvene tepihe, postala je moćan alat izražavanja osobnosti, stila i stavova slavnih žena. Najpoznatiji primjer ostaje Audrey Hepburn, no kroz povijest, mnoge su žene svojim izborom crne haljine komunicirale više od modnog ukusa.
Princeza Diana je 1994., u večeri javnog priznanja Charlesove nevjere, odjenula tzv. revenge dress – pripijenu, elegantnu crnu haljinu koja je postala simbol samopouzdanja i dostojanstva. S druge strane, Elizabeth Hurley šokirala je i oduševila modni svijet Versacejevom crnom haljinom spojenom zlatnim zihericama, koja je redefinirala pojmove glamura i provokacije.
Meghan Markle, Rihanna, Madonna, Michelle Obama…
U suvremenoj kulturi, LBD nastavlja svoju transformaciju. Madonna ju je nosila kao oružje seksipila i bunta, dok je Michelle Obama pokazala kako crna haljina može biti i formalna, snažna i topla u isto vrijeme. Rihanna svojim modnim izborima pomiče granice očekivanog, pretvarajući malu crnu haljinu u statement, dok Meghan Markle i Angelina Jolie crnu haljinu koriste kao simbol minimalističke moći i samouvjerenosti.
Čak i ikone kao što su Kate Moss, svojom nonšalantnošću i suzdržanom estetikom, potvrđuju da mala crna haljina nije samo modni klasik, ona je platno na kojem svaka žena piše vlastitu priču, manifest slobode, ukusa i ženske samosvijesti. Možda je samo haljina, ali kad je prava – ne treba ti više ništa.
U suvremenim vezama i brakovima, odnos partnera s njegovim roditeljima može značajno utjecati na kvalitetu zajedničkog života. Posebno se često ističe pojava muškarca poznatog kao ‘mamina maza’ – odrasle osobe koja je i dalje izrazito emocionalno vezana uz majku, često na način koji može otežavati uspostavu autonomnog partnerskog odnosa.
Pojam ‘mamina maza’ odnosi se na muškarce koji su u emocionalnom i funkcionalnom smislu snažno povezani sa svojom majkom, nerijetko i u odrasloj dobi. Ova veza može biti rezultat različitih čimbenika, uključujući odgojne stilove u djetinjstvu, kulturne obrasce i obiteljske dinamike. U nekim slučajevima, majčina uloga može biti izrazito dominantna, dok u drugima muškarac sam ne uspijeva postaviti jasne granice.
Psihološki gledano, snažna ovisnost o majci često se povezuje s manjkom emocionalne autonomije i nedovoljno razvijenim mehanizmima samostalnog donošenja odluka. Takvi muškarci često inzistiraju na uključivanju majke u osobne i obiteljske odluke, što može biti izvor sukoba unutar partnerskog odnosa.
Utjecaj na partnerski odnos
Kad se u braku ili vezi javi situacija u kojoj suprug ili partner stavlja majku u primarni emocionalni ili savjetodavni položaj, partnerica može doživjeti osjećaj zanemarenosti, nevažnosti ili čak konkurencije. Često se događa da partner održi česte i neposredne kontakte s majkom, da konzultira majku u važnim pitanjima, pa i da majka sudjeluje u rješavanju sukoba između para.
Takve situacije mogu dovesti do narušavanja intimnosti i međusobnog povjerenja, jer partnerica osjeća da njezina riječ i osjećaji nisu jednako važni. Dodatno, može se pojaviti i osjećaj frustracije zbog potrebe da se neprestano prilagođava toj dodatnoj ‘trećoj strani’ u odnosu.
Postavljanje zdravih granica
Ključno u prevladavanju ovih izazova jest uspostavljanje jasnih i zdravih granica unutar obiteljskih odnosa. Granice služe tome da se zaštiti autonomija para kao jedinice te da se smanji preveliki vanjski utjecaj na njihov privatni život. Postavljanje granica nije proces u kojem se partneru ili njegovoj majci nameću zabrane, već promišljeni dogovor o tome što je prihvatljivo i u kojoj mjeri.
Najvažniju ulogu u tom procesu ima partner – muškarac. Njegova spremnost da prepozna problem i aktivno sudjeluje u definiraju granica prema roditeljima temelj je uspjeha. Kada partner jasno i dosljedno komunicira s majkom o granicama koje se odnose na njegov brak, stvara se prostor u kojem mogu funkcionirati i obiteljski odnosi, ali i partnerski.
Komunikacija između partnera
Osim postavljanja granica prema roditeljima, neophodna je otvorena i iskrena komunikacija između partnera. Važno je da se osjećaji i potrebe partnerice izraze jasno, bez optužbi i konflikta. Umjesto okrivljavanja, preporučuje se fokusiranje na vlastite osjećaje i doživljaje, što partneru olakšava razumijevanje i motivira ga na promjenu.
Također, razgovori o ovom pitanju trebaju biti dio šireg dijaloga o zajedničkom životu, vrijednostima i očekivanjima unutar veze. Na taj način par može pronaći zajednički jezik i model suradnje koji zadovoljava obje strane.
Samostalnost i njegovanje vlastitog identiteta
U procesu balansiranja odnosa s partnerovim roditeljima, važno je i da partnerica njeguje vlastiti identitet i autonomiju. Održavanje socijalnih kontakata, hobija i osobnih interesa jača emocionalnu stabilnost i smanjuje osjećaj prevelike ovisnosti o odnosima u braku.
Ostavljanje prostora za vlastite potrebe i želje također doprinosi kvaliteti partnerskog odnosa jer smanjuje frustracije i nezadovoljstvo koje se može akumulirati u situacijama kad se partnerica osjeća zapostavljeno.
Izazovi koji se mogu riješiti
Izazovi koje donosi život s ‘maminim mazom’ nisu jednostavni, ali nisu ni nepremostivi. Ključ je u osvještavanju problema, otvorenoj komunikaciji, jasnoći u postavljanju granica i zajedničkom radu partnera na izgradnji autonomnog i kvalitetnog odnosa. Također, važno je razumjeti da poštovanje prema roditeljima nije nužno u sukobu s potrebom da se stvori vlastiti obiteljski identitet.
U konačnici, uspješan brak u takvoj situaciji zahtijeva zrelost, strpljenje i želju obaju partnera da zajedno rade na svom odnosu, uvažavajući pritom i vlastite potrebe i one svojih bližnjih.
Vjenčanje je jedan od najvažnijih i najemotivnijih događaja u životu, a odabir idealne destinacije može uvelike doprinijeti stvaranju nezaboravnih uspomena. Donosimo vam pet najromantičnijih svjetskih lokacija koje su često izbor mladenca željnih čarobne atmosfere i posebnog doživljaja.
Pariz (i šetnja uz Senu)
Poznat kao Grad ljubavi, Pariz je simbol romantike i elegancije. Šetnja uz rijeku Senu, zajednički trenuci ispod Eiffelovog tornja ili vjenčanje u nekoj od predivnih palača ostavit će dojam za cijeli život. Pariz nudi širok spektar lokacija za vjenčanje, od luksuznih hotela do intimnih vrtova i povijesnih kapela. Osim što je predivna kulisa, grad pruža i nevjerojatne gastronomske užitke i priliku za romantične šetnje.
Santorini (i romantični zalazak sunca)
Santorini je zbog svoje jedinstvene arhitekture i prirodnih ljepota nezaobilazna destinacija za vjenčanja iz snova. Bijele kućice s plavim kupolama, zavojite uličice i spektakularni pogled na Egejsko more stvaraju idiličan ambijent. Zalazak sunca u Oiji smatra se jednim od najromantičnijih na svijetu, a svaka fotografija s ove lokacije odiše posebnom magijom. Osim romantičnog okruženja, Santorini pruža i ukusnu mediteransku kuhinju te toplu, gostoljubivu atmosferu.
Toskana (i bezbrižni luksuz)
Toskana je savršena za parove koji žele spojiti romantiku s prirodnim ljepotama i kulturom. Prostrani vinogradi i polja suncokreta, zajedno s prekrasnim dvorcima i seoskim vilama, nude autentičnu i toplu atmosferu. Vjenčanje u Toskani često uključuje i vinske degustacije te gastronomske delicije koje dodatno začinjavaju ovaj poseban dan. Ova regija je poznata po svom opuštenom, ali luksuznom stilu života, što je idealno za one koji traže elegantno, ali bezbrižno slavlje.
Maldivi (i totalna egzotika)
Ako želite potpuno privatno i egzotično vjenčanje, Maldivi su savršen izbor. Otoci s bijelim pijeskom i tirkiznim morem pružaju apsolutnu idilu, dok luksuzni resorti omogućavaju vrhunsku uslugu i privatnost. Parovi mogu izabrati između ceremonija na plaži, na pontonima iznad mora ili čak ispod vode, što je iskustvo koje se pamti cijeli život. Ova destinacija je idealna za ljubitelje prirode i luksuza koji žele vjenčanje daleko od gužve i svakodnevnice.
Bali (i tradicionalne ceremonije)
Bali je destinacija koja spaja duhovnost, egzotiku i prirodnu ljepotu. Tropske plaže, rižina polja i bujni vrtovi stvaraju savršen ambijent za intimna i čarobna vjenčanja. Tradicionalne autohtone ceremonije mogu dodatno obogatiti iskustvo, a lokalna kultura i gostoljubivost učinit će da se svaki par osjeća posebno. Bali je idealan za one koji žele spojiti romantični odmor i vjenčanje, jer nudi brojne aktivnosti i luksuzne hotele.
Najromantičnije destinacije za vjenčanje u Hrvatskoj
Iako su mnoge strane destinacije atraktivne, Hrvatska također skriva prave bisere za romantična vjenčanja. Odabirom bilo koje od ovih destinacija, svaki par može osigurati da njihov poseban dan bude upotpunjen ljepotom, romantikom i nezaboravnim trenucima koji će trajati zauvijek.
Dubrovnik je pravi dragulj Jadrana, sa svojom očaravajućom povijesnom arhitekturom i pogledom na more. Vjenčanja unutar gradskih zidina ili na vidikovcima s panoramskim pogledom stvaraju nezaboravan doživljaj, a bogata kulturna baština daje posebnu draž svakom slavlju.
Hvar je poznat po svom mediteranskom šarmu, luksuznim hotelima i brojnim sunčanim danima. Plaže i marinski pejzaži savršeni su za ceremonije na otvorenom, dok otočki ambijent garantira privatnost i romantičnu atmosferu.
Plitvička jezera, sa svojim netaknutim prirodnim ljepotama, idealna su destinacija za one koji žele vjenčanje okruženo zelenilom, vodopadima i tišinom prirode. Ovakva lokacija nudi autentično iskustvo i mnogo mogućnosti za fotografije koje oduzimaju dah.
Istra nudi autentične vile i seoske kuće okružene maslinicima i vinogradima, što pruža topli i domaći ugođaj. Regija je poznata po gastronomskoj ponudi i opuštenom stilu života, što se savršeno uklapa u ideju o intimnom i elegantnom vjenčanju.
Zamislite mjesto gdje miris mora miješa note svježe pečene ribe, a uske kamene ulice pričaju priče duže od tisuću godina. To je Novigrad – mali dragulj na zapadnoj obali Istre koji polako, ali sigurno osvaja srca onih koji traže više od običnog ljetovanja.
Smješten na slikovitom poluotoku, ovaj gradić čuva duh starih vremena u svojim srednjovjekovnim zidinama, renesansnim kulama i povijesnim crkvama, ali istovremeno pulsira suvremenim ritmom. Nije to ni Rovinj, ni Poreč – Novigrad je svoj, autentičan, mirniji i topliji.
Uspomene u kamenu i staklu
Krenite šetnjom uz zidine iz 13. stoljeća i osjetite povijest pod prstima. Zavucite se u Lapidarium – moderan muzej od stakla i čelika koji u sebi skriva antičke kamene spomenike. Ili se popnite do crkve sv. Pelagija i Maksimilijana i spustite u njenu jedinstvenu ranoromaničku kriptu – jedinu takvu u cijeloj Istri.
A za dozu pomorskog duha, svratite do Galleriona i prepustite se pričama starih kapetana, brodskih dnevnika i maketa koje prizivaju vremena kada su ove vode bile pod austro-ugarskom zastavom.
U ritmu mora i dobrog zalogaja
Ono što će vam ostati u sjećanju dugo nakon povratka kući jest okus Novigrada. Ovdje more nije samo kulisa – ono je i kuhinja. U ribarskoj luci “mandrač” još se može vidjeti kako ribari popravljaju mreže, a plodovi tog truda završavaju na tanjurima vrhunskih restorana poput Damir & Ornella ili Marina, gdje ribu jedete gotovo sirovu, po principu “mediteranskog sashimija”.
Ne zaboravite ni istarsku malvaziju, svježu, voćnu i savršenu za duga ljetna poslijepodneva. Ili čašu terana uz domaće maslinovo ulje i kruh. U ovom dijelu Istre gastronomija nije samo hrana, nego stil života.
Aktivno, ali opušteno – rekreacija za dušu i tijelo
Novigrad nije samo za hedoniste – idealan je i za one koji vole ostati aktivni. Uz more vodi duga lungomare promenada, savršena za trčanje ili vožnju biciklom, dok biciklističke i pješačke staze vode u mirnu istarsku unutrašnjost, među vinograde i maslinike.
Kajak, jedrenje, ronjenje ili vožnja SUP-om pružaju poseban doživljaj kristalno čistog mora. U blizini se nalazi i poznati aquapark Istralandia – savršen za obiteljski dan pun adrenalina.
A za one kojima rekreacija znači i zajedništvo i izazov, tu je posebna poslastica: Novigrad Cittanova Run, utrka koju organizira Aminess hotel. Svake godine okuplja rekreativce i trkače iz cijele regije, a trase vode uz more i kroz stari grad – kombinirajući sport, predivne krajolike i istarski šarm u jednom dahu.
Mali grad za velika sjećanja
Možda Novigrad nije velik, ali u njemu stane sve što čini Mediteran tako neodoljivim: povijest, more, vrhunska hrana, vino, umjetnost i topli, opušteni ritam svakodnevice. Plus – rekreacija u prirodi koja nikad ne dosadi.
Idealno mjesto za one koji žele pobjeći od gužve, usporiti korak i osjetiti kako je to živjeti, barem na kratko, u gradu koji i danas diše svojim starim, dobrim mediteranskim srcem.
Pametni telefoni danas su svuda oko nas, kamere su sve bolje, a društvene mreže daju dodatni poticaj da zabilježimo svaku avanturu, svaki trenutak i svaku neobičnu lokaciju. No upravo ta kombinacija – selfie kamera plus poriv za lajkovima – često se pretvara u smrtonosnu formulu.
U posljednjih desetak godina, prema različitim analizama, više od 400 ljudi širom svijeta izgubilo je život pokušavajući snimiti selfie. Najčešći uzroci tragedija su utapanje, padovi s visina, prometne nesreće i kontakt s električnom energijom. Istraživanje BBC-a pokazalo je da su u većini slučajeva stradali muškarci (između 72 i 75 posto), često mladi u dobi od 10 do 29 godina.
Tik Tok i drugi izazovi s društvenih mreža
Posebno zabrinjava podatak o velikom broju djece i tinejdžera među stradalima. Mladi ljudi, vođeni željom za priznanjem i popularnošću na društvenim mrežama, često podcjenjuju opasnosti. Njihova želja za ekstremnim i originalnim fotografijama vodi ih na litice, željezničke pruge, u blizinu divljih životinja ili opasnih situacija koje prelaze granicu sigurnog ponašanja. Tu su i kojekakvi izazovi koje nameću društvene mreže, Tik Tok je upravo postao zloglasan radi izazova u kojima su stradavala djeca. Mnogi od tih mladih nisu svjesni ozbiljnosti rizika dok je za njihova vršnjake i obitelji često prekasno.
Popis tragedija često zvuči poput crnog humora, ali nažalost, riječ je o stvarnim životima. Dva mladića iz ruskog Urala poginula su nakon što su izvadili osigurač iz ručne bombe kako bi snimili dramatičan selfie; u njihovom telefonu ostala je fotografija zabilježena sekundu prije eksplozije. U Indiji, sedmero mladih ljudi utopilo se na jezeru Mangrul nedaleko Nagpura kada se čamac prevrnuo dok su ustali pozirati za selfie. S druge strane svijeta, mladić iz San Diega završio je u bolnici s teškim ugrizom zvečarke s kojom je pokušao snimiti ‘opasan’ selfie. Nedavno je na cesti usred šume u Karpatima talijanski motociklist snimao selfie kako hrani tri medvjedića i sve je bilo super dok nije stigla mama medvjedica. Snimka na njegovu telefonu ostala je nijemim svjedokom tragedije radi koje je – silom rumunjskog zakona – u danima nakon nesretnog događaja stradala i medvjedica.
Nijedan selfie nije vrijedan gubitka života
Posebno zabrinjava trend snimanja selfija u blizini željezničkih pruga i na vlakovima. Ljudi se penju na krovove vagona, pokušavaju uhvatiti kadar uz nadolazeći vlak ili snimaju video dok stoje na tračnicama – što često završava kobno. Prema nekim podacima, oko 16 posto smrtnih slučajeva povezanih sa selfijima vezano je upravo uz željeznice. U Indiji je broj takvih tragedija porastao za čak 63 posto u samo dvije godine.
Iako selfie sam po sebi nije opasan, problem nastaje kad želja za savršenom fotografijom nadvlada zdrav razum. Ljudi zaborave na opasnosti – na klizave litice, brze rijeke, visoki napon, divlje životinje ili brzinu vlaka – sve u potrazi za kadrom koji će privući pažnju i donijeti virtualne pohvale.
Na kraju, vrijedi podsjetiti: nijedna fotografija, ma koliko bila atraktivna, nije vrijedna gubitka života. Selfie bi trebao ostati lijepa uspomena, a ne razlog zbog kojeg netko postaje još jedna brojka u crnoj statistici.
