Voljeli li ih ili ne, prvoaprilske (ili ako baš želite, prvotravanjske) šale dio su naših života otkad znamo za sebe, i taj dan, prvi u četvrtom mjesecu nove godine, rezerviran je za sitna podmetanja, slatke laži, lake obmane i male prevare čiji je cilj dobro se nasmijati na tuđi račun. Naravno, velika većina pošalica i namještaljki je predvidljivo i slabo osmišljena ili provedena, no kroz povijest smo svjedočili nekima od najvećih podvala koje su prava mala umjetnost obmana.
Premda se ne zna tko je i kada prvi put upotrebio prvoaprilsku šalu, postoje zapisi da su se ta mala podmetanja događala još u Engleskoj u 14. stoljeću. Čak postoji i teorija da prvoaprilska šala uopće nije vezana uz taj mjesec, nego da je riječ o povijesnoj zabludi, tj. krivom prijepisu jedne basne engleskog pjesnika Geoffreyja Chaucera (Priče iz Canterburyja iz 1392. godine). Ne ulazeći u samu srž te priče, jer vezana je, osim uz lisicu i lakovjernog i oholog pijetla, i uz tadašnju aktualnu politiku i odnos engleskog dvora i Starog kontinenta (zaruke engleskog kralja Richarda II. i buduće kraljice, praške princeze Ane), očigledno je da se nakon 14. stoljeća sve češće pojavljuju zapisi o šalama vezanima uz 1. travnja.
Postoji i teorija da je u 16. stoljeću dio europskih država Novu godinu dočekivao 25. ožujka, a da je slavlje trajalo do 1. travnja. Posebno je to bilo specifično za Francusku. No oni koji su doček Nove godine slavili 1. siječnja počeli su zbijati šale s neistomišljenicima, pa navodno otud i ideja da 1. travnja postane svojevrsni priznati međunarodni dan šala i pošalica.
Kako god bilo i tko god da je osmislio prvu šalu, činjenica je da se ideja zadržala do danas i da smo kroz povijest svjedočili mnogim odlično osmišljenim, pripremljenim i provedenim prvoaprilskim šalama. Jedna od boljih datira u 1835. godinu kad je New York Sun objavio priču o životu na Mjesecu, štoviše o cijeloj jednoj civilizaciji s jednorozima, dvonožnim dabrovima i krznenim krilatim humanoidima nalik na šišmiše. Priča je navodno preuzeta iz jednog škotskog znanstvenog magazina, a kao potvrda istinosti poslužila je i navodna izgradnja zvjezdarnice u Johannesburgu iz koje je trebalo početi proučavanje događaja na Mjesecu.
No, bila su to vremena kad je provjera činjenica bila jako teška, život je općenito bio posve drugačiji nego danas, a vjerovanja u nadnaravno još uvijek jaka pod utjecajem srednjovjekovnih priča. Zato se kao najveća podvala svih vremena smatra relativno moderna šala slavnog BBC-a koji je 1957. na TV-u objavio prilog o – pazite sad – stablima špageta. Šala je bila tako detaljno osmišljena da su reporteri slavne londonske redakcije izmislili jednu obitelj koja živi u Ticinu, kantonu na jugu Švicarske, koja se generacijama bavi branjem špageta. Imali su pritom snimljenu izjavu muškarca koji je komentirao da su ‘ove godine špageti rodili jako, jako dobro’, njegova supruga je pokazala par ubranih špageta, a druge žene su ih u pozadini vješale poput rublja na špagu privezanu između dva drva. Da bi priča bila uvjerljivija čak su u reportaži spomenuli i slavne talijanske špagete koje se beru na ušću rijeke Po, no koje kvalitetom nisu ni blizu ovih iz Švicarske.
Posljednice podvale? U nevjerojatno kratkom vremenu BBC-jeva centrala bila je zatrpana pozivima ljudi. Većina ih je bila zbunjena i pitala je o čemu je tu uopće riječ, no bio je i velik broj onih koji su pitali gdje mogu kupiti špageti stabla i mogu li ih zasaditi u svojim vrtovima. Da sve bilo još nevjerojatnije, djelatnici BBC-a su znatiželjnim kućanicama rekli da se špageti drveće sadi u proljeće, ali da ih mogu pripremiti tako da par špageta posade u limenku paradajz umaka i čekaju toplo proljetno vrijeme da ih presade u vrtove.
Koliko je to velika prevara bila danas je teško i zamisliti, no Britanci se pravdaju da je u to vrijeme tjestenina bila rijetko na njihovim stolovima i da nisu znali kako se radi. Desetljećima nakon uspjele šale CNN je objavio a je ta trominutna TV reportaža vjerojatno najbolja prvoaprilska šala svih vremena. Kad malo bolje razmislite, nisu daleko od istine…
